Naš nogometni prvak od ljeta je napustila većina članova šampionske generacije kluba. Jedan od rijetkih koji nije i neće do ljeta jest Filip Bradarić (26) koji je u tri godine stekao praktički kultni status, i igrama i odnosom prema klubu. Jedinog Rijekina reprezentativca čeka zahtjevno proljeće jer će biti vođa nove momčadi, a želi se izboriti za poziv izbornika Dalića na SP u Rusiju.
Zabrinjavaju li vas igre i rezultati Rijeke na pripremama?
– Vidi se da nije posloženo. Treba puno vremena, a vremena je sve manje. Uvijek treba biti optimist, ali zasad nije dobro. Teško je kad ode puno dobrih, standardnih igrača koji su nosili prošlu sezonu, a znamo što smo postigli tada. Došli su novi, ali da je došlo i pet najboljih na svijetu, teško bi se odmah uklopili. Trebat će nam vremena, pozitive i vjere, ali sigurno će biti teško.
Svi bježe van, vi ostajete. U Rijeci ste već tri godine, polako postajete klupska legenda.
– Tako ispada. Ali nadam se da će na kraju biti onako kako bih i volio, da ću odraditi ovu polusezonu na najbolji način pa da će na ljeto ipak doći transfer. Jer, i ja težim višoj razini. Bilo je nekih ponuda, ali odlučili smo da ostanem. Nadam se da će ispasti da nisam falija...
Koliko je utjecalo na odluku o ostanku to što ste u krugu reprezentacije?
– Zimski prijelazni rok jako je specifičan jer u dosta europskih liga nema pauze. Kad dođeš, treba odmah kliknuti i igrati utakmice. A to je dosta teško jer je svakom igraču potrebna prilagodba na novu sredinu, ligu, grad, zemlju...
Koliko ste kao igrač jači nakon jeseni u kojoj ste igrali utakmice sa Salzburgom, Olympiakosom, Milanom, AEK-om?
– Sigurno jesam, bile su to velike utakmice. U njima smo vidjeli da možemo parirati, da nijedan igrač nije nešto ekstra. Dobro da igramo Europu, da steknemo iskustvo, da vidimo da možemo i da nema svemiraca. Nitko ne leti.
U izboru za momčad godine u Hrvatskoj Rijeka je bila drugoplasirana iza svjetskih prvaka vaterpolista, lijep ste broj glasova prikupili. Mislite li da ste ih privukli još nečim osim rezultatima?
– Vaterpolisti su napravili svjetski uspjeh. Mi smo pak napravili nešto veliko za jedan grad, kraj, osvojili povijesnu duplu krunu, i to je velika stvar. Ljudi prepoznaju pravu momčad, a mi smo kompaktnost i volju pokazivali i na terenu i izvan njega. Mislim da ti se rijetko, možda jednom u karijeri, poklopi da igraš u takvoj momčadi. Od atmosfere u ekipi i oko nje do kvalitete igrača.
Što vam je najteže padalo prošle jeseni – europski porazi, domaći porazi ili stvari koje su se događale unutar svlačionice ili oko terena?
– Bilo je puno stvari koje su utjecale na ekipu i svlačionicu. Ali sve je to sada iza nas, treba gledati ono što dolazi.
Koliko može nova Rijeka ovog proljeća?
– Najviše smo promijenili, puno smo igrača izgubili. U politiku kluba ja se ne mogu miješati, njihovo je pravo da prodaju. Mi igrači moramo raditi svoj posao. Bit će jako teško jer otišlo je puno standardnih. Ja sam optimist, ali ne znam gdje nam je limit.
Što novim igračima možete savjetovati o odnosu s trenerom?
– Trener je dosta specifičan, možda malo težak i dosta strog. Ali sigurno je da od svakog igrača na svakom treningu želi izvući maksimum. On ima svoje metode kako to radi i to mu je do sada uspijevalo. Svi novi, pogotovo mlađi, moraju upijati i raditi. I kao što Kek kaže, ne treba se bojati pogreške. Ako je se bojiš, nikad nećeš doseći ono što možeš.
Brinete li se da bi loše proljeće Rijeke moglo ugroziti i vaš odlazak na SP u Rusiju?
– Znam što je moj cilj, kako moram igrati i ponašati se. Budem li na razini kao do sada ili možda još većoj, po svemu bih trebao biti unutra. Treba ići iz dana u dan, pa ćemo vidjeti jesam li zaslužio.
Kakav je osobni osjećaj vezan za SP u Rusiji?
– Kad sam u reprezentaciji, vidim da je to skupina strašnih individualaca. Uvjeren sam da Hrvatska ima jednu od najboljih ekipa na svijetu, a da nam je vezni red baš najbolji na svijetu. Možemo daleko dogurati i moramo si postaviti najviše ciljeve.
Nekako u isto vrijeme kad i Rijeka rezultatsku je krizu imala i reprezentacija premda same situacije nisu usporedive. Kako se igrači iz najvećih svjetskih klubova poput Modrića, Rakitića i Mandžukića ponašaju u njima?
– Ostaju maksimalni profesionalci. Kako god završi utakmica, oni su stabilni, ništa ih neće poljuljati, tako je bilo i tada. Bilo je situacija u kojima bi Luka okupio momčad i onda bismo razgovarali kako se izvući iz krize.
Kako ti nositelji reprezentacije, a kako novi izbornik Dalić gledaju vas igrače iz drugog plana?
– Dalić dosta komunicira sa svima. Što se igrača tiče, maksimalno sam prihvaćen od prvog dana, sa svakim razgovaram. Uvijek su na usluzi.
U naslovu piše da otkriva istinu. Zašto onda u tekstu to nije otkriveno? A bomba u naslovu u tekstu spirine