Julian Luginger, veliki stolnoteniski talent iz Austrije, preminuo je s jedanaest godina u bolnici u Salzburgu od posljedica osteosarkoma. Zloćudni tumor kostiju uzeo je mladi život samo pet tjedana nakon što je obitelj saznala razornu dijagnozu. Dječak je preminuo krajem listopada okružen svojim najmilijima.
Dječak iz mjesta Bürmoos bio je najbolji igrač Europe i drugi na svjetskoj ljestvici u kategoriji do 11 godina. Redao je uspjehe na međunarodnim natjecanjima, osvojivši dva turnira iz serije World Tour, a odnio je i pet naslova državnog prvaka Austrije u dječjim kategorijama. Ovaj dječak nevjerojatnog talenta počeo je trenirati sa šest godina igrajući s ocem u kućnom podrumu.
Sve je počelo početkom rujna nakon treninga s reprezentacijom, kada se Julian požalio na bolove u donjem dijelu leđa. Njegov otac Ernst Bernthaler, i sam bivši igrač u Bundesligi, prvo je mislio da se radi o običnoj upali mišića, pa ga je masirao i istezao. Simptomi su se ubrzo pogoršali kada dječak više nije mogao pomicati nožne prste.
Liječnici su krajem rujna potvrdili ono najgore, navodeći kako se agresivni tumor već proširio na druge organe. Otac je tada odmah dao otkaz na poslu u trgovini sportskom opremom kako bi svaki trenutak mogao provesti uz sina na odjelu dječje onkologije. Cijela obitelj posvetila se pružanju podrške u njegovoj teškoj borbi.
Čak ni teška bolest nije uspjela odvojiti Juliana od njegove najveće ljubavi. Obitelj je u bolničku sobu donijela mali stol za stolni tenis, a otac i sin znali su zaigrati barem na nekoliko minuta. Dječak je, kako je njegov otac kasnije ispričao, u tim teškim trenucima želio samo čuti prepoznatljivi zvuk udarca loptice.
Julian se hrabro držao i tješio svoju obitelj do samoga kraja. Kada je počelo liječenje kemoterapijom, svojoj majci Claudiji Luginger poručio je da će oni to sve zajedno prebroditi. Unatoč silnom trudu liječnika koji su poduzeli sve što je bilo u njihovoj moći, agresivna bolest se pokazala prejakom i za ovog borbenog dječaka.
Njegov otac prisjetio se kako je Julian disao za svoj sport i u bolničkom krevetu. Noć prije smrti je na tabletu pratio mečeve s turnira u francuskom Montpellieru te je ocu oduševljeno prenosio rezultate. "Tako je jako volio stolni tenis sve do samoga kraja", ispričao je Ernst Bernthaler opraštajući se od svog sina.
Ožalošćena obitelj oprostila se od svog voljenog dječaka, a pokopan je u svom rodnom mjestu Bürmoos. Sada planiraju na njegovom grobu postaviti poseban spomenik od kamena u obliku stola za stolni tenis, za što se prikupljaju potrebne donacije. Njegov prerani odlazak i velika borbenost dirnuli su sportsku zajednicu diljem Europe.
Koliko je bio cijenjen, govori i podatak da je ljetos sudjelovao na razvojnom kampu Europskog stolnoteniskog saveza u Italiji. Tamo se istaknuo svojim predanim radom te je uspješno izabran u prestižni program za najveće sportske nade.
Ovaj talentirani dječak želio je postati profesionalni sportaš, a najveći san mu je bio jednoga dana osnovati vlastitu stolnotenisku akademiju. Shrvani otac ozbiljno razmišlja o tome da tu želju jednoga dana i ostvari. Time bi Julianovo ime i uspomena na njega zauvijek živjeli kroz dvoranu i sport koji mu je doista značio cijeli svijet.