Ovo je sastav vatrenih koji bi mogao igrati u prvoj utakmici na SP-u. Imat ćemo jednu od najstarijih momčadi

Unatoč svemu tome, što je novinar napisao, mislim da ćemo proći skupinu. Iskustvo, taktička disciplina i mentalitet “turnirske momčadi” još su uvijek na našoj strani. Nakon toga dolazi ona jedna, ključna utakmica – ona u kojoj se lomi turnir i u kojoj Hrvatska tradicionalno zna biti najopasnija. Jedino što stvarno ne bih volio jest da ispadnemo u skupini. Ne zato što smo bez mana – nego zato što to Modrić i Perišić nisu zaslužili u svom oproštaju od reprezentacije. Kao što to, uostalom, nije zaslužio ni Zlatko Dalić. Njih trojica su obilježili najuspješnije razdoblje hrvatskog nogometa i zaslužuju barem priliku da još jednom odigraju utakmicu “biti ili ne biti”. Ovo je reprezentacija na rubu između stare slave i nove priče. Ako pogodi trenutak – može daleko. Ako ne – cijena će biti brutalna. biti će vrlo, vrlo teško, jer imamo previše starih lavova, a to onda slabi čopor. Naprijed - HRVATSKA!

Ovo je momčad koja na papiru i dalje ima ogromno iskustvo, znanje i gard – ali i momčad koja u realnosti nosi ozbiljan rizik, pogotovo u prvoj utakmici turnira protiv jakog protivnika poput Engleske. Ako krenemo hladne glave, bez romantike,, ključni problem je tajming forme. I Kovačić i Gvardiol (ako se ipak pojavi kasnije) ulaze u turnir bez pravog natjecateljskog ritma, što je za pozicije koje nose tranziciju, duel i intenzitet – ogroman minus. Na SP-u nema “ulaska u turnir”, pogotovo ne protiv reprezentacija koje žive od tempa i snage. To su objektivno slabe karike u tom trenutku, koliko god njihova kvaliteta bila neupitna. Drugi, još veći rizik je dobna struktura ključnih igrača. Imati u prvoj momčadi Modrića s 40 godina, Perišića s 37, Budimira s 34 i Kramarića s 34 znači da si svjesno prihvatio sporiji ritam, manju agresiju u presingu i manju dubinu igre. Modrić i Perišić su legende, lideri i karakteri koji dižu momčad, ali godine su neumoljive – pogotovo kad se igra visoki intenzitet svakih nekoliko dana. To nije kritika njima, nego realnost vrhunskog nogometa. Budimir je posebna priča. On je pošten, radan, koristan igrač, ali nije svjetska klasa i to treba jasno reći. Protiv slabijih se može “potući”, zadržati loptu i zabiti, ali protiv top obrana vrlo lako ostane izoliran. A ako ti centarfor ne radi razliku, onda se sav teret prebacuje na krila i vezu – koji su, opet, već opterećeni godinama.