Hrvatsko veslanje nastavlja nizati uspjehe u režiji braće Sinković, Valenta i Martina. Sada su im se, u novonastaloj ideji o spajanju u četverac bez kormilara, pridružila braća Lončarić, Anton i Patrik. I odmah su, na prvom velikom zajedničkom natjecanju, krajem svibnja na Europskom prvenstvu u bugarskom Plovdivu osvojili srebrnu medalju. Nedavno su osvojili Stewards' Cup na poznatoj Henley Royal regati na rijeci Temzi, drugim riječima – upisali su se među pobjednike prestižne britanske kraljevske regate. Osječki blizanci, danas 25-godišnjaci, ulaze u najbolje veslačke godine i kao da su dali novi zamah Sinkovićima koji su prošle godine u Parizu svojim trećim olimpijskim zlatom postali apsolutne legende veslačkog sporta, nastupivši pritom u disciplini u kojoj su Lončarići ispunili olimpijsku normu... S druge strane, Sinkovići su Lončarićima pružili mogućnost treninga i nastupa na najvišoj razini te im, na neki način, otvorili vrata riznice medalja. Puno je poveznica za dva bratska para, no krenimo redom, prvo s objašnjenjem braće Lončarić kako je došlo do ideje spajanja u četverac s braćom Sinković.
– Sama ideja četverca bez kormilara prirodna je stvar koja se morala dogoditi, s dva izvrsna dvojca, točnije s jednim ekstremno uspješnim dvojcem i drugim koji stremi k tome. Braća Sinković su rekla 'da, to će biti taj četverac'. Ovo je njihov već peti olimpijski ciklus, priprema za Los Angeles 2028. na neki je način njihov projekt. Rekli su da bi bilo dobro pokušati nešto novo, drugačije i eto, mi smo – ti. Nadam se da ćemo ostati do kraja, jedino nas ozljede mogu zaustaviti u dugačkom četverogodišnjem ciklusu – rekao je Patrik.
Naravno, ništa ne ide bez "trenera svih trenera" Nikole Bralića koji određuje sve, pa tako i raspored sjedenja u četvercu bez kormilara.
– Trener Nikola Bralić gleda tehnički dio između nas pojedinaca. Ima sigurno razloga zašto tko sjedi na kojem mjestu. Ja sam na broju jedan, prvi leđima okrenut prema cilju, zatim slijedi Anton pa Martin Sinković i štroker je Valent. Probali smo i da nas dvojica mlađih sjedimo u sredini, da je Martin na špici čamca i Valent štroker, ali vjerojatno ćemo ostati u ovom rasporedu, da su dvojica starije braće ispred nas mlađih – naglasio je Patrik.
Braći Sinković ovo je četvrta disciplina u kojoj su osvojili medalju na velikim natjecanjima, počeli su kao dio četverca na pariće, bili su potom dvojac na pariće pa dvojac bez kormilara i sad četverac "bez". Braća Lončarić također su se prebacivala iz dvojca "bez", u dvojac "sa" pa u četverac "bez".
– Svaka disciplina ima svoju kompleksnost, neke osobine na koje se moraš prilagoditi i način veslanja koji moraš usvojiti, iako je to sve u konačnici vrlo slično. Četverac je puno brži. Lakše ga je trenirati jer je teža posada, manje se ljulja. Neke sitnice mogu proći ispod radara, ali kad se teži savršenstvu i te sitnice moramo 'ispeglati'. Najveća je razlika u tome što je puno lakše trenirati četverac, iako su tu četiri glave, četiri tijela, sve to trebamo staviti u jedno – rekao je Anton.
Valent Sinković kaže da je zanimljiviji četverac nego dvojac...
– Definitivno, jer što je brža disciplina, to je zanimljivije, manje su razlike između posada, stvari se brže odvijaju. U dvojcu izađete iz starta i pogledate oko sebe, tu ste negdje na 250 metara. U četvercu, kada se zaletite, glava je u brodu, pogledate oko sebe, već je 500 metara, skoro pa 1000. Puno se brže stvari događaju, puno je zanimljivije kada sva četvorica krenete zajedno. A tek kad se sjedne u osmerac, genijalan je osjećaj za veslanje.
Hrvatska se i u toj "kraljevskoj" disciplini može pohvaliti olimpijskim odličjem, broncom iz Sydneyja 2000. godine. Bez imalo premišljanja, taj je doseg sportsko čudo koji je gotovo pa nemoguće ponoviti. Osmerac je disciplina velikih sportskih nacija, iako kažu da je i četverac bez kormilara posada veslačkih velesila.
– Pa da, osmerce imaju uglavnom zemlje koje imaju i nosače zrakoplova. Ne znam imamo li mi ijedan na Jadranu, ha, ha... Odličja u osmercima osvajaju veselile – Velika Britanija, Australija, Novi Zeland, SAD... I četverac 'bez', kao bliska disciplina, ima veliki pedigre. Od 1992. taj su dvoboj uvijek vodile Velika Britanija i Australija, jedino su u Parizu pobijedili Amerikanci – kaže Anton.
Na počecima karijere braća Lončarić i nisu previše gledala Sinkoviće.
– Nismo ih vidjeli sve do 2015., kad smo imali 15 godina. Valent je od nas stariji 12, a Martin 11 godina. Počeli smo veslati s deset godina, a prva utrka koju smo svjesno gledali bila je ona s braćom Sinković u četvercu na pariće u Londonu, u finalu. Međutim, i dalje nismo imali predodžbu o tome koja je to klasa i razina. Od 2016. i Igara u Riju baš ih pratimo. Ogroman su nam poticaj za rad. Pokazuju nam kako sve treba izgledati, kakvu žrtvu i odricanje prolaze da bi bili u samom vrhu – zaključio je Patrik.