Svake godine ista priča. U ovo doba godine sigurno je da ćemo čitati o kolonama na Lučkom, Čehu u japankama kojega je HGSS spašavao na vrhu Biokova i o novom nogometnom transferu čije će znamenke prosječnog navijača još jednom sablazniti. Vidiš ti ovo, nogomet je stvarno otišao k vragu, u nevjerici komentiramo vijesti s nogometne tržnice. Stalno se iznova čudimo koliko klubovi plaćaju za transfere igrača, a oni nas opet svaki put uspiju iznenaditi.
Nedavno je tako objavljeno da će Real Madrid dovesti 18-godišnjeg tinejdžera Kyliana Mbappéa za 180 milijuna eura, dok je PSG za Neymara platio 220 milijuna eura. U naletu su i kineski klubovi pa će uskoro transferi od 100 milijuna eura postati uobičajeni.
Iznosi koje klubovi plaćaju za igrače drastično su se promijenili u posljednjih 20 godina i nevjerojatno je koliko su cifre otišle u nebo. Jean-Pierre Papin je 1992. postao prvi igrač za čije je noge plaćeno više od 10 milijuna eura. Samo osam godina poslije Real je Barceloni za Luisa Figa platio šest puta veći iznos da bi se prošle godine navijači hvatali za glavu kada su pročitali da je Manchester United za Paula Pogbu dao tada rekordnih 105 milijuna eura.
Mogli bismo sada pričati o tome kako se u nogometu vrti sve više novca jer je to stroj koji mora generirati što veće prihode kako bi mogao što više trošiti. Mogli bismo govoriti i kako su samo televizijska prava u Premierligi prodana za 6,9 milijardi eura, ali o nogometnom ludilu najbolje će posvjedočiti sljedeći primjeri. Ovoga je ljeta nejaki Bournemouth za Nathana Akea platio 22 milijuna eura, Everton za donedavno nepoznatog vratara Jordana Pickforda dao je više od 30 milijuna, a pamtimo i transfer Johna Stonesa u Man. City za 55 milijuna eura. Pa kako onda da top igrači ne koštaju i više od 100 milijuna?
A ključan dio svega su oni koji zapravo cijeli taj cirkus plaćaju kroz sve skuplje ulaznice i sve veća ograničenja – navijači. Dolaskom društvenih mreža klubovi i igrači mogu biti u izravnom kontaktu sa svojim fanovima i zaobići dosadne novinare koji gnjave s neugodnim pitanjima. Facebook je svojedobno nagovarao menadžment Cristiana Ronalda da otvori profil na toj društvenoj mreži. “Ronaldo može skupiti i 10 milijuna fanova”, uvjeravali su iz Facebooka, dok su Portugalci vrtjeli glavom: “Ne vjerujemo, pa toliko Portugal ima stanovnika”. Danas Cristiano Ronaldo na Facebooku ima 122 milijuna fanova i najpopularniji je celebrity uopće. Gotovo su svi klubovi na društvenim mrežama, imaju profile na više jezika koje prate milijuni, a poruke samo lete.
Igrači uoči transfera često objavljuju dvosmislene poruke što navijače dovodi do ludila. Tako je Ivan Perišić nedavno objavio fotografiju uz poruku “otišli smo” što je vojska navijača Manchester Uniteda protumačila kao poruku da je transfer gotov. Jose Mourinho na upit novinara, dakako, tvrdi da nema pojma o transferu, sve dok na Twitter profilu Uniteda ne osvane poruka da je Perišić novi igrač Uniteda.
Nogometaši se nakon transfera opet obraćaju svojim virtualnim prijateljima uz srcedrapajuće objašnjenje da im je u prethodnom klubu bilo sjajno i da nikada neće zaboraviti navijače, ali da su naprosto morali prihvatiti transfer jer je veliki izazov. Obraćaju se i novim navijačima uz poruku koja otprilike glasi: “Sretan sam što sam došao u klub za kojega navijam od malih nogu. Oduvijek mi je želja bila zaigrati za Guangzhou Evergrande.”
Ovo su divne vijesti za znanstvenike. Ako igrači toliko vrijede onda i prosječni znanstvenik vrijedi 10-tak puta više! Naravno. Super!