Premda je njegovu AEK-u sezona završila prije 10-ak dana, kapetan naše košarkaške reprezentacije Roko Ukić još je u Ateni. Čeka da mu klinci završe školsku godinu. Devetogodišnja Sara je plivačica i već vrlo ozbiljno trenira, a sedmogodišnji Luka obožava košarku pa stalno vuče tatu za rukav da ide s njim na igralište.
– Luka je lud za košarkom, prati NBA finale, cijeli dan me nešto propituje.
Dakle, jabuka nije daleko pala od stabla jer upravo je Roko poznat kao sportaš koji svoj sport živi 24 sata dnevno. Roko i dalje vrlo pozorno prati europsku i američku košarkašku scenu, pa bi bio zahvalan stručni komentator jer, osim što poznaje materiju, zna i uobličiti svoje misli.
– Kada završim igračku karijeru, neko vrijeme bih mogao to raditi jer mi je to gušt.
Gušt mu je još uvijek i igrati za reprezentaciju kojoj se odaziva već 15 godina i primjer je odanosti nacionalnoj vrsti za koju je igrao nerijetko i preko ozljeda.
– Prije prilično solidnog ljeta 2016., ja sam posljednji puta u reprezentaciji bio potpuno zdrav 2009. godine. Sva ostala natjecanja igrao sam načet odnosno nezaliječen. Rekao bih da 2014. na Svjetskom prvenstvu nisam ni smio igrati, a da sam 2013. Eurobasket izgurao tako da sam iz Slovenije odlazio u Zagreb na injekcije. One su mi tada pomagale oko kronične upale Ahilove tetive, ali su mi te injekcije narušile stanje tetive za kasnije jer je došlo do mikro ruptura.
Već 17. seniorska sezona
Na sreću, nakon svoje 17. seniorske sezone, Roko se osjeća dobro.
– Imao sam ultrazdravu sezonu pa nisam propustio ni jednu utakmicu. Igrao sam puno, doduše ne na euroligaškoj razini kao veći dio karijere, ali još uvijek je to visoka razina košarke. S obzirom na to da ne osjećam nikakvu bol u tetivama, dobio sam neki novi elan.
S takvim elanom dočekao je i atenski posjet hrvatskog izbornika Aleksandra Petrovića?
– Bili smo na večeri i prokomentirali moju sezonu i izbornikove planove. Nastavljamo na tragu 2016. pri čemu će izbornik pokušati pridodati nekoliko mladih igrača. Nadam se da će svatko od njih imati želje da pomogne, da budemo za razinu jači.
S obzirom na to da je on igrao u NBA ligi, zamolili smo kapetana da nam razriješi taj misterij da li NBA klub uistinu može i smije zabraniti svog igraču da igra za reprezentaciju.
– Koliko ja znam, ne može, no ja sam u NBA ligi igrao prije sedam godina pa ne znam je li se u tom prostoru nešto promijenilo. Ja sam, recimo, Ljetnu ligu napustio nakon pola utakmica da bih stigao na vrijeme na pripreme reprezentacije. To je izgovor koji jako dobro zvuči i to su neki igrači koristili. Sve što NBA klub može jest da ti sugerira da bi bilo bolje da vrijeme provedeš ljeto u klubu jer će i tvoj konkurent za minutažu to isto. Uostalom, sjetite se da je Španjolac Garbajosa sam platio osiguranje da bi mogao igrati za reprezentaciju. Ja držim da na koncu sve ipak ovisi o želji igrača i osobnom izboru. Mene ne smeta kada netko otkaže reprezentaciju, no ja bih volio da se stvari nazovu pravim imenom. Ne treba se skrivati iza izgovora koji bolje izgledaju.
Pretpostavljamo da to vrijedi i za Marija Hezonju?
– Ja poštujem momkovu odluku i nemam ništa protiv ako netko ima nekih osobnih planova ili nije zadovoljan s ulogom koja mu je namijenjena. Ja sam se uvijek odazivao, no ne smatram se zbog toga većim Hrvatom od nekoga tko je pet puta odbio reprezentaciju. Ono što ne volim jest da se prikazuje Hezonju kao nekoga tko će ovo ljeto individualno trenirati pa ćemo ga nakon toga imati tri puta boljeg. Jer, sezona je njemu završila 15. travnja što će reći da ima tri i pol mjeseca da se dobro odmori i radi na sebi. Ako mu za to nisu dovoljna tri i pol mjeseca, onda neće niti četiri i pol. No, neću ulaziti u njegov osobni izbor jer Hezonja je puno važniji za ovu reprezentaciju nego što sam sada ja. On će tu biti narednih 10 godina, ili možda samo tri od tih 10, no ne treba ga prozivati niti otpisati, no ne treba niti tražiti opravdanja gdje nisu potrebna.
Roko je, kaže, odgledao dosta utakmica naših NBA igrača.
– Zbog povoljnije vremenske razlike više sam gledao ove koji igraju za momčadi iz Istočne konferencije. Recimo, Bogdanovića sam gledao 25 puta, Šarića 20-ak. Zubac i Bender su na dobrom putu da budu vrhunski igrači i njihovi klubovi na njih ozbiljno računaju. Šarić pak zaslužuje nagradu za najboljeg novaka godine, a za Bojana se nadam da će potpisati ugovor prije početka priprema kako ne bi riskirao ugovor od 50-60 milijuna USD. A on je taj koji bi mogao reći da neće doći u reprezentaciju da ne ugrozi takav megaugovor.
Na SP-u 2014. bez “kemije”
Dežurni pesimisti reći će da je 2016. bila jedno sretno ljeto za Hrvatsku i da se takvo što teško može ponoviti i 2017.
– Prvo treba vidjeti u kakvom ćemo biti sastavu. Ako se promijeni šest igrača, to više nije ista kemija. Ona može biti i bolja, ali više nije ista. Ako smo svi zdravi, mi jesmo u krugu 6-7 reprezentacija koje se mogu nadati uspjehu. Prolaz skupine ne bi smio biti upitan, no mi se križamo s nevjerojatno teškom skupinom pa već u osmini finala idemo na suparnika koji će biti u najmanju ruku jednako kvalitetan kao i mi. S obzirom na to da se križamo sa skupinom u kojoj su Srbija, domaćin Turska, Rusija i Letonija, to za onoga tko prođe može biti čak i teža utakmica od četvrtfinalne.
Otkako je on reprezentativac, Hrvatska je imala tri uspješna ljeta i u sva tri je Ukić bio zdrav i sposoban puno dati. Baš kao i 2016., i 2008. se Hrvatska plasirala na Olimpijske igre, a 2013. je na Eurobasketu osvojeno 4. mjesto.
– Osvrnut ću se samo na razdoblje u kojem su nositelji igre ovi sadašnji. Na SP-u 2014. nismo imali dobru kemiju, a 2015. smo fizički pukli nakon što nam se ozlijedio glavni strijelac Bogdanović. Na SP-u je Lafayette postavljen za prvog razigravača, a ja nisam bio pravi pa je na toj poziciji bila prilično izmijenjena slika. Godinu kasnije fizički smo puknuli u posljednjoj utakmici u skupini protiv Gruzije, što se samo nastavilo u eliminacijskoj utakmici protiv Češke – prisjetio se Ukić.
Ukić i izbornik Aleksandar Petrović nisu razgovarali o kvalifikacijskim utakmicama za SP koje počinje u studenom.
– Iz moje perspektive gledano, to je nešto što je predaleko. Puno će toga ovisiti o ishodu Eurobasketa. Daj Bože da napravimo neki uspjeh pa da to ima nekog smisla. S jedne strane je možda i dobro da ja ne igram te utakmice i da to bude prilika da uvedemo neke mlađe igrače. Bez obzira na to što plačemo da nemamo razigravača, barem da nekoga na silu uvedemo jer takvome će biti puno lakše igrati kod kuće protiv Rumunjske nego na Eurobasketu protiv Španjolske – smatra Ukić.
Neka Dražen bude vodilja svima na koji se način odnosi prema poslu kojim se baviš i grbu koji nosiš na srcu.