Najava da su u Jovanovićevu Zakonu o sportu za njih predviđene manje nagrade za osvojene medalje i manje mjesečne naknade za izvrsnost, digle su na noge hrvatske paraolimpijce. Sportaši s invalidnošću misle da su diskriminirani u odnosu na ostale sportaše.
– Trud koji sportaši s invalidnošću kao što su Mihovil Španja ili Darko Kralj moraju uložiti da bi osvojili medalju ne može biti manji nego samo veći. Oni se bore sa svojom invalidnošću, a poslije moraju odraditi i sve ostalo. Nije stvar u iznosu novca, nego u tome jesmo li jednakopravni ili nismo. Hrvatska je potpisnica UN-ove Konvencije o pravima osoba s invalidnošću, a imamo i Zakon o suzbijanju diskriminacije. Jovanovićev prijedlog u suprotnosti je s oba ta dokumenta – smatra Darko Matić, glasnogovornik Hrvatskog paraolimpijskog odbora, i sam osoba s invalidnošću. Naglasio je da su u gotovo svim zemljama sportaši s invalidnošću jednakopravni, no kad smo mu rekli da u mnogim zemljama nije tako, malo se korigirao.
– Neće nam valjda Srbija i BiH biti uzori. Svi upiru prstom u Španju koji je, tobože, puno zaradio od nagrada za medalje, a malo njih zna da on trenira 11 sati dnevno – ističe Matić.
Ma toga nigdje nema da se sportaši s invaliditetom za medalje nagrađuju jednako kao i ostali. Što je i normalno, kod njih je konkurencija slabija. Kad osvoje neku medalju nikad nam ne kažu koliko je konkurencija bila brojna. Možda osvoje broncu u konkurenciji četiri natjecatelja. Svaka čast invalidima, čestitam im na hrabrosti, ali ovdje o (našoj) lovi riječ.