Ćirina je karijera satkana od velikih ushićenja i dubokih razočaranja. Kada vam je bilo najteže?
– Nakon utakmice s Njemačkom u Manchesteru na EP-u '96. Kada su ga hrvatski novinari rešetali mitraljezom u prsa. No, tada sam vidio najveću nogometnu krađu dosad.
Smetao im Tuđman
Odmah do te epizode dodao je i onu iz Maksimira 2003. godine.
- Zdravku Mamiću nikad neću oprostiti što je protjerao oca nakon što je Dinamo postao prvak, a imao je momčad s kojom bi sigurno u Europi napravio posao.
Zaboljelo ga je i kada je politika odlučila da 2000. napusti kockaste.
– Tata je bio i ostao uz dr. Franju Tuđmana i mnogi mu to nisu mogli oprostiti.
Vaš je otac često iz euforije upadao u depresivna stanja. Kako ste to proživljavali?
– Kao i svako dijete, boljela me nepravda. A novinari su često bili protiv oca, oni su usmjeravali javnost kako da se ponaša. Emotivan sam kao i otac, ali možda nekako smireniji.
I sada ste u Zenici uz oca, o čemu razgovarate kada ste nasamo?
– O obiteljskim stvarima, u tim mu trenucima želim skrenuti pozornost s onoga na što je stalno usredotočen.
Jeste li praznovjerni, imate li kakav ritual na dan utakmice?
– Da, ali vam to ne mogu otkriti baš zbog praznovjerja.
Ćiro je objavio sastav, dakle mirniji je nego inače?
– Ma u njemu vrije kao i uvijek. No, dobro je da ima prvih 11, to mu omogućuje da se bolje pripremi za utakmicu.
Čekam ga u JAR-u
Što ćete posljednje reći ocu prije još jedne povijesne bitke?
– Najprije ću nazvati mamu, s kojom se čujem svaki dan dva-tri puta. A tati ću reći: Čekam te u Johannesburgu!
Toliko ste sigurni u pobjedu?
– Da, Portugal je favorit, ali to što su u petak i subotu radili igračima i našim navijačima nigdje nisam vidio. Tata će pobijediti iz inata.
Teško se i prisjetiti svih velikih i sudbonosnih utakmica, pobjeda i poraza. No, za Ćirina sina Miru, kako ga svi zovu, najposebniji je bio SP u Francuskoj 1998.
– To je bio fantastičan turnir, tata je tada bio u naponu snage, sjajno je vodio utakmice, posebno onu s Rumunjskom. Imao je i skup sjajnih igrača. Mislim da se nikada više neće ponoviti ono oduševljenje kao nakon pobjede nad Njemačkom u Lyonu.
Šteta, možda smo mogli tada postati i svjetski prvaci!
– Da, i to je jedina zamjerka koju imam na njegov trenerski rad u cijeloj karijeri. Morao je prije u polufinalu u igru uvesti Roberta Prosinečkog. Siguran sam da bi sve drukčije ispalo. No, sada će u Zenici napraviti čudo, a odlazak BiH na SP bit će jednak hrvatskoj bronci iz ‘98.
nažalost