U proljeće 2023. godine Arijan Ademi (34) imao je svoj prvi veliki oproštaj iz Dinama. Tada su mu maksimirske tribine zdušnim i emotivnim skandiranjem pokazale ne samo koliko je on značio Dinamu nego koliko je on – Dinamo. Za rijetke nogometaše se u klupskoj povijesti to može reći, jer je Dinamo unatoč svojem zavidnom statusu na europskoj karti nogometa uvijek na svojevrstan način bio razvojni klub, klub koji je u većini slučajeva najboljim njegovim igračima bio odskočna daska za odlazak u najbolje svjetske lige i klubove, za izgradnju profesionalne karijere na što je višoj mogućoj razini. Iako je Dinamo mogao i njemu služiti kao odskočna daska za odlazak u brojne renomirane europske klubove iz kojih su vrlo često stizale ponude, Dinamov vojnik je ostajao u Maksimirskoj 128.
Čak i nakon tog prvog oproštaja te odlaska u kineski Beijing Guoan Ademi se vrlo brzo, već nakon pola godine, vratio u svoj voljeni klub. Istinski kapetan plavih je i u svojim poznijim godinama, kad je bilo očito da više nije u onom naponu snage, dao sve što može. Iako pri svojem drugom odlasku nije imao dostojan oproštaj od navijača, Ademi nakon ovoljetne čistke Dinamovih senatora može uistinu uzdignute glave otići iz Zagreba u svoje nove nogometne izazove, a oni mu slijede u redovima mađarskog Újpesta.
Ispred ostao samo Ladić
Izuzevši tu kratku polugodišnju epizodu u Kini, Ademi je bio član Dinama od 2010. do 2025. godine, a brojke u tom njegovu periodu govore za sebe. Borbeni veznjak najtrofejniji je igrač u povijesti Dinama s 24 trofeja (13 u HNL-u, 7 u Kupu i 4 u Superkupu), apsolutni rekorder po broju nastupa za Dinamo u europskim utakmicama (110) te drugi na vječnoj ljestvici po broju odigranih utakmica s 430, samo iza Dražena Ladića (468), što mu jedini neostvareni san u Dinamu. Ovog ljeta su svoje periode u Dinamu završili brojni igrači koji su bili iznimno važni u Dinamovoj povijesti, poput Brune Petkovića, Stefana Ristovskog i Marka Pjace, no nijedan od njih, povijesno gledano, nema ni približno takav doprinos kakav je u Dinamu imao Ademi, i stoga mu posvećujemo mjesto u našoj rubrici portret tjedna.
GALERIJA Napušten, uništen i zaboravljen: Stadion je nekad bio ponos Hrvatske, danas je sramotna ruševina FOTO Napušten, uništen i zaboravljen: Stadion je nekad bio ponos Hrvatske, danas je sramotna ruševina
Arijan Ademi šibensko je dijete, tamo je rođen u svibnju 1991. godine. Njegova obitelj je u Šibeniku poznata po kultnoj slastičarnici Calimero koja je otvorena još tamo 1948. godine, a priča seže u prošlost gotovo 100 godina, kada su Arijanov pradjed Ilmi i njegov brat Hisni došli u Šibenik iz Sjeverne Makedonije, točnije iz sela Pirok nedaleko od Tetova. Tada su na ulici prodavali ručno rađene slastice, uglavnom lizaljke, da bi Arijanov djed Afet otišao korak dalje i otvorio slastičarnicu. Posao je kasnije obgrlio i Arijanov otac Tađidin, a Calimero je danas svojevrsna institucija Krešimirova grada i najdugovječnija slastičarna u gradu.
– Mogu biti ponosan na svoju obitelj što je dobra u poslu kojim se bavi i što ljudima ostavlja dobra sjećanja. Obiteljski posao omogućio mi je da se bavim najboljim poslom na svijetu; nogometom. Svi koji su bili kod nas u Calimeru kažu mi da su izuzetno zadovoljni svime što su probali. Dakle, očito moji rade dobar posao pa je dobro da sam ja završio u nogometu da ne bih nešto pokvario, hahaha – jednom prigodom je istaknuo Arijan Ademi.
S nogometnom loptom se već počeo intenzivno "družiti" kao petogodišnjak. A sa samo 16 godina na leđima je, pomalo i poetično, upisao svoj seniorski debi za HNK Šibenik upravo na Maksimiru protiv Dinama. Već u tinejdžerskoj dobi postao je kapetan narančastih te u to doba bio najmlađi kapetan u povijesti HNL-a, igravši u nešto ofenzivnijoj roli, što nije ni čudno budući da mu je jedan od glavnih uzora kao mladiću bio Niko Kranjčar. Nitko se u Šibeniku nije bunio što je tinejdžer dobio kapetansku traku.
– Dobro poznajem Ademija jer sam bio igrač Šibenika kada je on u tinejdžerskoj dobi, kod trenera Ivice Kalinića, debitirao za prvu momčad. Bio je jako mlad, a opet svojim je gardom, nastupom, beskompromisnim pristupom brzo stekao simpatije i respekt starijih suigrača. Isplivao je prirodnom selekcijom. Ademi je rođeni lider i nikoga nije iznenadilo što mu je trener dao kapetansku vrpcu. Čudesno je bilo vidjeti kako su tog momka svi odmah zavoljeli – kazao je 2022. godine za Večernji list bivši igrač Šibenika Hrvoje Spahija.
Te ranije spomenute 2010. godine je postao igrač Dinama, a i prije nego što je potpisao za plave bilo je dobro poznato da je Ademi veliki navijač Dinama.
– Ademi je od malih nogu bio dinamovac. Sjećam se kako je, prije negoli se pojavio Dinamo, imao neku inozemnu ponudu, ali čim je stigao poziv Dinama, odmah je sve presjekao i zaputio se u Zagreb – prisjetio se tadašnji suigrač iz Šibenika Stipe Bačelić-Grgić.
Dokazao nevinost
Već u svojoj prvoj sezoni za Dinamo je, pod vodstvom trenera Velimira Zajeca, Ademi upisao gotovo dvije tisuće minuta na terenu za plave. Iduće sezone uslijedila je kratka posudba u Lokomotivu, a od povratka se Ademi vrlo brzo počeo formirati u lidera najtrofejnijeg hrvatskog kluba. Možda i kruna njegove dotadašnje karijere dogodila se na jesen 2015. godine kad je Dinamo u skupini Lige prvaka svladao Arsenal 2:1, no samo dva tjedna nakon toga je stigao i najteži trenutak karijere – pozitivan doping test. U studenom 2015. godine izrečena mu je kazna od dvije godine neigranja, da bi u ožujku 2017. ta kazna bila smanjena na dvije godine, iako je Međunarodni sportski sud (CAS) tada utvrdio da je Ademi nevin. Vratio se na terene na jesen 2017. godine, a više je puna otvoreno govorio o tom teškom periodu.
– Ono što sam prošao ne bih poželio ni najvećem neprijatelju. Teško je opisati trenutke kada vam se cijeli svijet ruši, a vi ste samo nemoćan promatrač i milijardu posto uvjereni u svoju nevinost – rekao je Ademi koji je tako, ni kriv ni dužan, morao propustiti dvije godine u svojim najboljim igračkim godinama.
Međutim, Dinamo je ustrajno stajao uz njega u najtežim trenucima i nije ga se rješavao. Ademi to nikad nije zaboravio i upravo zbog toga nije odlazio iz kluba kad su kasnije za njega stizale velike ponude klubova kao što je recimo francuski Lille. Ljubav koja je od malih nogu bila ona navijačka, tada je prerasla u nešto puno više. I ne samo da Ademi nije odlazio iz Dinama, nego je istinski, u periodu najvećih Dinamovih uspjeha te europskog uspona, igrao i davao sve od sebe kada to mnogi ne bi. Klupski liječnici ne mogu ni izbrojiti koliko je puta igrao pod injekcijama i bolovima. Njegovu borbenost i posvećenost Dinamu najbolje je jednom prigodom opisao bivši suigrač iz plave svlačionice, Komnen Andrić.
"Igrao sam s toliko puno nogometaša do sada, mnogi su nevjerojatni, mnogi danas igraju u najboljim klubovima na svijetu, ali nikada u karijeri nisam sreo nekoga poput tebe. I dalje se pitam kako je moguće da netko svaki trening, svaku loptu, svaki duel, svaku sekundu na terenu bude na 110%. Vjerojatno ću se još dugo pitati, jer sam to samo kod tebe vidio. Krvavo stopalo od dosta uboda igle, napukla kost na stopalu, a ti uzimaš injekcije za bolove, stežeš zube i izlaziš na teren kao ranjena zvijer da pogineš za svoj klub i suigrače. To si ti!", napisao je Andrić na svojim društvenim mrežama prilikom Ademijeva prvog odlaska iz Dinama.
O tome što je sve Ademi prošao u Dinamu najbolje će vam reći ovaj izdvojeni popis igrača Dinama s kojima je dijelio svlačionicu i bio suigrač: Mario Mandžukić, Dario Šimić, Joško Gvardiol, Mateo Kovačić, Marcelo Brozović, Andrej Kramarić, Dani Olmo, Igor Bišćan, Mislav Oršić, Josip Šimunić, Domagoj Vida, El Arabi Hilal Soudani, Šime Vrsaljko, Bruno Petković, Milan Badelj, Jerko Leko, Stefan Ristovski, Tomislav Butina, Dominik Livaković, Martin Baturina, Sammir, Marko Pjaca. Ovaj popis nam govori da Ademi nije bio najdarovitiji ili najatraktivniji igrač Dinama, no njegova srčanost, neumornost i lojalnost u mislima mnogih navijača stavljaju ga na mjesto najomiljenijeg igrača u povijesti Dinama, a po mnogima i najvažnijeg. Ono što je Ademi gotovo 15 godina pružao Dinamu teško će se u budućnosti moći replicirati.
