Prvoga dana studenog 1942. godine na stadionu u Stuttgartu odigrana je međunarodna nogometna utakmica koja je imala mnogo dublje značenje od samog sportskog nadmetanja. Reprezentacija Njemačke ugostila je momčad Nezavisne Države Hrvatske u prijateljskom susretu koji je poslužio kao važan alat ratne propagande.
Tribine stadiona koji se tada zvao Adolf-Hitler-Kampfbahn, a danas se zove Neckar, bile su ispunjene do posljednjeg mjesta, bilo je pedeset tisuća gledatelja, a atmosfera je odisala političkim nabojem karakterističnim za to mračno razdoblje europske povijesti.
Njemačkoj je reprezentaciji ova utakmica bila izuzetno važna zbog podizanja poljuljanog morala na domaćem terenu. Naime, samo nekoliko tjedana ranije, njemačka je reprezentacija u Berlinu doživjela iznenađujući poraz od Švedske, 2:3, što je navodno izazvalo veliki bijes među visokim nacističkim dužnosnicima.
Utakmica protiv Hrvatske trebala je poslužiti kao idealna prilika za demonstraciju njemačke snage i vraćanje povjerenja javnosti u nepobjedivost nacije. Zbog razvoja ratnih događanja, pokazalo se da je to bila posljednja domaća utakmica njemačke nogometne reprezentacije sve do završetka Drugog svjetskog rata. Pobjeda je bila imperativ, a cijeli je događaj bio pažljivo orkestriran kako bi se ostvario maksimalan propagandni učinak.
Zanimljivo je promatrati i tadašnji međunarodni status nogometa u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. U to je vrijeme Hrvatski nogometni savez bio punopravni član Svjetske nogometne organizacije (Fife), a reprezentacija je između 1941. i 1945. odigrala ukupno petnaest međunarodnih utakmica. Iako današnji HNS te utakmice ne priznaje kao dio službene statistike nacionalne vrste, one su u onom vremenu bile priznate na globalnoj razini. Čelništvo Fife uredno je komuniciralo sa zagrebačkim uredom, iako su često nastajali problemi oko administrativnih procedura i financijskih obveza koje su kasnile zbog ratnih okolnosti.
Istrčavanje pred pedeset tisuća navijača u Stuttgartu predstavljalo je velik izazov za hrvatske nogometaše koji su se morali suprotstaviti snažnom i motiviranom domaćinu. Vlasti obiju država iskoristile su ovaj susret kako bi u medijima naglasile bratstvo po oružju, nogomet je u tom trenutku bio mnogo više od igre, postao je sredstvo putem kojeg su se slale političke poruke i oblikovalo javno mnijenje. Unatoč teškim vremenima, zanimanje za sport nije opadalo, a ovakvi su događaji privlačili golemu pozornost masa koje su tražile barem kratkotrajni bijeg od ratne svakodnevice.
Utakmica je započela u očekivanom ritmu, s naglašenim pritiskom njemačke momčadi koja je željela rano doći do prednosti i umiriti domaću publiku. Njemačka je povela u 20. minuti kada je mrežu zatresao Paul Janes, što je dalo dodatni krila domaćim igračima. Pred kraj prvog poluvremena, u 43. minuti, poznati njemački nogometaš Fritz Walter povećao je vodstvo na 2:0. U nastavku susreta dominacija njemačke vrste postala je još izraženija, a posebno se istaknuo Ernst Willimowski koji je postigao dva pogotka u kratkom razmaku, u 57. i 69. minuti. Hrvatska je momčad uspjela postići počasni pogodak u 75. minuti, a strijelac je bio Franjo Wölfl. Konačni rezultat od 5:1 postavio je August Klingler u 86. minuti.
Hrvatska je nastupila u sastavu: Glaser (Građanski), Brozović (Građanski), Dubac (Građanski), Pukšec (Concordia), Pavletić (Concordia), Z. Čajkovski (HAŠK), Pleše (Građanski), Wölfl (Građanski), Kacian (HAŠK), Koceić (HAŠK), Kokotović (Građanski). Izbornik je bio Bogdan Cuvaj.
Njemačku reprezentaciju vodio je izbornik Sepp Herberger, čovjek koji je 1954. godine Elfu donio prvi naslov svjetskog prvaka.
Nakon utakmice, mediji u objema državama posvetili su značajan prostor analizi susreta, prilagođavajući izvještaje svojim propagandnim potrebama. Njemački sportski časopis Kicker u svom je izdanju početkom studenog pohvalno pisao o igri hrvatske obrane, unatoč visokom broju primljenih pogodaka. Posebno su istaknuli braniča Miroslava Brozovića, kojeg su opisali kao najboljeg hrvatskog obrambenog igrača, naglasivši njegovu visinu i fizičku snagu.
Cjelokupni njemački tisak stavio je utakmicu u kontekst zajedničke borbe na Istočnom frontu, veličajući njemačku pobjedu kao dokaz nacionalne superiornosti i snage. S druge strane, hrvatski tisak, uključujući i novine Hrvatski narod, nastojao je ublažiti dojam teškog poraza pred domaćom javnošću. U njihovim se izvještajima navodilo kako je hrvatska momčad u prvom poluvremenu bila ravnopravna, pa čak i nadmoćna, ali da je presudila bolja tjelesna pripremljenost njemačkih igrača u nastavku susreta.
Odigravanje ove utakmice donijelo je i određene administrativne probleme na relaciji između Zagreba i Fife. Naime, Savez je propustio na vrijeme prijaviti odigravanje međunarodnog susreta, što je izazvalo oštru reakciju krovne nogometne institucije. Sredinom studenog Fifa je uputila dopis u kojem je upozorila na kršenje propisa jer o utakmici u Stuttgartu nije bila službeno obaviještena.
Hrvatski je Savez tek naknadno poslao obavijest, priloživši dopis koji je bio antidatiran na polovicu listopada kako bi se izbjegle moguće sankcije, no poštanski žig s datumom 19. studenog otkrio je stvarni trenutak slanja. Zbog toga su iz središnjice u Zürichu uputili oštar prijekor i pozvali na strogo pridržavanje pravila o pravovremenoj prijavi svih međunarodnih susreta.
Otvori KEKS Pay
To je bilo svijetlo doba.