Koliko mukotrpan u tenisu može biti put prema uspjehu pokazuje primjer 499. igrača svijeta Dina Marcana. Taj uporni Riječanin već 16 godina trenira tenis, to mu je životna ljubav, no takve "veze" ponekad su preskupe.
- Rekao sam roditeljima da više ne moraju financirati moju tenisku karijeru. Tata radi u Hrvatskim cestama, a mama je komercijalist, prosječna smo obitelj, a to je nedostatno za taj skupi sport. Nisu se zaduživali zbog mene, ali su svu ostavštinu uložili u moj tenis, pa sam počeo osjećati grižnju savjesti. Bilo ih je strah jer sam prebacio veliku odgovornost na vlastita leđa, no baš ta mi je odluka puno pomogla jer sam u ta posljednja tri-četiri mjeseca puno sazrio. Nije mi bilo lako niti treneru Prpiću reći da ga više ne mogu plaćati - rekao je nakon što je bio zvijezda Dječjeg dana.
Odvajanje od obiteljskog proračuna uvijek je osjetljiv trenutak, no svaka ptica mora napustiti gnijezdo da bi poletjela.
- Već pet godina živim i treniram u Zagrebu gdje sam završio i privatnu srednju školu. Puno mi pomaže obitelj Klarić, obitelj mamine sestre, pa barem nemam problema s režijama. Uspio sam dogovoriti igranje klupskih mečeva u Hrvatskoj i Španjolskoj i tako osigurao proračun za ovu godinu. Zaradio sam 1400 eura osvajanjem futuresa u Armeniji, no puno više mi znače osvojeni bodovi nego novac.
Želja mu je dići se za 200 mjesta.
- Ogromna je konkurencija u tenisu. Oko 1500 igrača je s bodovima, ali još i 2000 prijavljenih koji nemaju niti jedan ATP bod. Kada bih bio 300., mogao bih se sam financirati. Da bih pak bio vrhunski igrač, morao bih imati teniskog i kondicijskog trenera, fizioterapeuta pa i psihologa. A da bih njih mogao voditi na turnire, morao bih biti među 100 igrača - ističe Marcan.
