Kako je prvi dio sezone odmicao, Hajduk je igrao sve bolje. Jedan od
igrača čija je forma išla uzlaznom putanjom svakako je i mladi lijevi
bočni Ivan Strinić. Svojim zalaganjem, bezbrojnim ponavljanjem
sprinteva po lijevoj strani polako je pobrao simpatije struke i
publike. I dok se na početku sezone govorilo kako je Hajduku potreban
još jedan lijevi bočni, sada, zahvaljujući Ivanu, to više nitko ne
spominje.
Želio ga Dinamo
– Ja sam polovično zadovoljan. Dolaskom trenera Miše, koji je dao jedan
svoj pečat, i ja sam zaigrao bolje. Cilj mi je na proljeće odmah
nastaviti u tom ritmu, dugo igrati za Hajduk i doživjeti potpunu
afirmaciju – kaže Strinić.
Ivan je prošao Hajdukovu omladinsku školu, nastupao za juniore, a onda
se s nepunih 17 godina otisnuo u svijet, potpisao za francuski Le Mans.
Potom se vratio u Hrvatsku, ali u Hrvatski dragovoljac.
– Posebno sam zahvalan treneru Vjekoslavu Lokici koji me zvao i dao
priliku da se vratim u hrvatski nogomet – ističe Strinić.
A njegove dobre igre nisu prošle nazapaženo, Ivan je brzo upao u oko -
Zdravku Mamiću! Gledali su ga ljudi iz Dinama dugo, a nakon posljednje
prošlogodišnje utakmice Mamić ga je pozvao na razgovor.
– Ponudio mi je uvjete koje nisam mogao odbiti. Bio sam s jedne strane
sretan, no ne potpuno, srce me vuklo u Split – priča Ivan.
Želja mu se, kao u nekoj bajci, ostvarila. U Hajduku su se tada
dogodile promjene, trener je postao Vučević, sportski direktor Ivan
Buljan. Ovaj posljednji sjetio se Ivana.
– Nazvao me i kazao da ništa ne potpisujem ako već nisam, jer me žele u
Hajduku. Nakon tog razgovora sam se preporodio, i opet cijelu noć nisam
zaspao, ali od sreće – priča Ivan.
S Hajdukom se brzo dogovorio, potpisao ugovor i otišao na pripreme.
Iako je to njegov klub, dočekalo ga je mnogo njemu nepoznatih igrača.
Brzo se sa svima sprijateljio, posebno sa starijima i iskusnijima, a
kao oca na terenu ističe Josipa Skoku.
Skoko je faca
– On me fascinira i kao igrač i kao čovjek, na terenu i izvan njega.
Mnogo mi pomaže, od njega mogu i želim mnogo naučiti – kaže Strinić.
Mnogo mu je značilo kada ga je trener Miše, nakon jednog dobrog
nastupa, zagrlio i kazao mu “bravo, Jarni”, jer je baš taj igrač Ivanu
uzor.
– Još od djetinjstva, strašan je bio igrač. No jasno mi je da moram još
mnogo raditi, popravljati neke segmente igre. A rada se ne bojim –
dodaje Ivan.
Za sada su njegove misli vezane samo uz Hajduk, no volio bi se, nakon
što je prošao sve reprezentativne selekcije, nametnuti i izborniku
Biliću. A za Strinića nema dvojbe tko će biti ovogodišnji prvak.
– Dobit ćemo Dinamo u prvoj utakmici i biti prvaci – optimističan je
Strinić.
MIŠIN JARNI Mladi Ivan Strinić Hajdukova je uzdanica
'Mamić me zvao, no srce me vuklo u Split'
