'Lindsey Vonn je doslovno žrtvovana, samo su je bacili niz tu planinu'
"Gledati ovo bilo je strašno, užasno", izjavio je Wennemars. "Slike su me šokirale i moram priznati da sam i bijesan. Bijesan sam na organizaciju, bijesan sam na američku reprezentaciju. Smatram da je potpuno neodgovorno da su je pustili da se spusti s te planine."
Komentari 8
Zna da je ocvala i opet ide na glavu. Nažalost, dogodilo se ono što nitko ne želi...
Ona je ime i ima autoritet skihati ili se zahvaliti. Mislim da je namjerno riskirala i bila u uvjerenju da će uzeti medalju. No, život nije samo želiti....
Vrlo jednostavno kažeš #ne#i gotovo!
Dobra koka, iako sa 41 već malo prestara
Postoji li u skijanju neka organizacija?! Tako ozlijeđena nisu joj trebali dopustit da nastupi ni pod koju cijenu u spustu. Druga stvar je slalom ili veleslalom.
Kakav heroj???? Nedopustivo je što su joj dozvolili da nastupa. Da je to svjetski kup i sama odlučuje ok, sama si je kriva, ali da nastupa za reprezentaciju!?!? Pa valjda je tamo netko odgovorna osoba, valjda je netko trebao imati mozga. 9 dana nakon puknuća križnih ligamenata skijati spust u s ortozom na koljenu?!?!?
Ovo bi svi trebali znati! ======>> mub.me/statya
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Najopasnija laž u vrhunskom sportu glasi: “Ako je sportaš pristao, sve je u redu.” Nije. Sportaš koji je proveo život pomičući granice boli nije objektivan sudac vlastitog tijela. Njegov kompas je kalibriran na “još malo mogu”, čak i kad tijelolo vrišti da ne može. Zato postoje liječnici, savezi i organizatori. Ne da bi klimali glavom, nego da bi – kad treba – rekli ne. Ali “ne” je najnepopularnija riječ na Olimpijadi. Ona ne puni naslovnice. Ne prodaje reklame. Ne gradi mitove. Zato se umjesto toga gradi priča o hrabrosti. O ženi koja “zna svoje tijelo”. O iskustvu koje nadoknađuje ozljedu. O “posljednjem plesu”. Sve dok kamera ne uhvati nestabilne zavoje, drhtava koljena i pad koji izgleda kao upozorenje koje je došlo prekasno. I onda se svi zgražaju. Svi su šokirani. Svi su “bijesni”. Ali sustav ostaje isti. Jer problem nije u jednoj utrci. Problem je u kulturi koja slavi sportaše tek kad se slome. Koja više cijeni nastup nego dugoročno zdravlje. Koja voli heroje – ali ne voli odgovornost.