Doris Pole (22), članica tekvondo kluba Dubrava i osvajačica zlata na Europskom prvenstvu u olimpijskim disciplinama i Europskom prvenstvu do 21 godine, srebra na završnom Grand Slamu te bronce na Svjetskom prvenstvu, vratila se treninzima.
Izgubila finale u Kini
– Konačno se mogu na treningu s nekim “potući”. Nije mi bilo lako u vrijeme karantene samoj vježbati. Sada, pitanje je hoće li biti kakvog natjecanja u skorije vrijeme. Da je sve bilo normalno, sada bih se pripremala za EP čiji je domaćim trebao biti Zagreb – rekla je Doris.
Zanimljivo je da se za potrebe SP-a koje je održano lani u Manchesteru morala udebljati sedam kilograma.
– Moja olimpijska kategorija je do 67 kilograma, a na svjetskim prvenstvima to je kategorija do 73 kilograma. Međutim, odlukom izbornika prebacili su me u +73 kategoriju zbog toga što se jedna kolegica iz reprezentacije imala priliku kvalificirati za OImu Tokiju ako uzme medalju, tako da smo se dogovorili da je bolje da ona ide u mojoj kategoriji.
U početku, kada sam to saznala, nisam bila sigurna koliko mi je uopće pametno ići na SP i hoću li uopće moći dobiti dovoljan broj kilograma. Ali na kraju je sve ispalo savršeno i osvojila sam svoju prvu medalju na Svjetskom prvenstvu – rekla je Doris.
Kako ste dobili kilograme?
– U dogovoru s nutricionisticom počela sam skupljati kilograme. Došla sam nekako do 71 kilograma, a preostala tri dobila sam tako da sam neposredno prije vaganja popila dvije litre vode. Prvo sam pojela nešto slatko kako bih bila žedna. Onda je bilo pitanje hoću li uspjeti izdržati pola sata bez odlaska u toalet. Dobro, da sam imala nedovoljno kilograma, rekli bi mi da sam pala vagu, ali imala bih još jednu priliku. Srećom, na prvom vaganju imala sam 73,2 kilograma.
Priča o kilogramima završila je brončanom medaljom.
– Da, sav moj trud i muka su se isplatili. U finale realno nisam mogla jer su finalistice objektivno jače. Bile su iskusnije i teže. Možda jesam bila brža oo njih, ali to je bilo nedovoljno.
Tekvondo trenira od 9. godine, a postalo je ozbiljno prije pet godina.
– Nisam mislila da ću tako brzo doći do svjetskog vrha. Trenerica Lidija uvijek mi je znala reći da se razvijam baš kao po knjizi, ako ne i brže. Te njezine izjave stalno su mi u glavi.
Olimpijske igre u Tokiju su odgođene. Imate li neku šansu ili ne?
– Nemam nikakvu šansu jer će se gledati ljestvice i bodovi kao da su Igre ovog ljeta. Hrvatska ima pravo na Igrama imati samo po dva muška i dva ženska predstavnika. Nažalost, takvo je pravilo. Možda je pravilo dobro, možda nije, ali ja ionako planiram nastupiti na Igrama tek 2024. godine. Vjerujem da ću 2024. godine biti među dvije naše cure koje će ići na Igre – rekla je Doris.
Lijep uspjeh Doris je ostvarila i u Kini, na Grand slam turniru. Doris je u kategoriji do 67 kg stigla do finala. U finalu se borila s Mateom Jelić i osvojila drugo mjesto te novčanu nagradu od 20.000 američkih dolara, a njena trenerica Lidija Katalinić Špoljarić 6000 dolara.
– Danas se može dobro zaraditi od tekvondoa. Najveće su nagrade na Grand Slamu u Kinu gdje pobjednik dobiva 40.000 dolara, a tu su još i Grand-prix turniri. Već se dulje sama financiram, ne tražim pomoć roditelja.
Obavezno idem na more
Na što se najviše troši?
– Ako ste mislili da trošim na šminku ili odjeću, prevarili biste se. Volim trošiti novac na izlete.
Zahvaljujući sportu, proputovali ste dosta zemalja...
– Istina, ali različito je kada idem negdje bez obaveza i kada idem odraditi turnir. Opet, u svakom gradu u kojem je natjecanje potrudim se da ono malo slobodnog vremena iskoristim i naučim nešto o njemu. Želja mi je jednom prilikom otići u Australiju.
Imali li slobodnih ljeta?
– Nađe se desetak dana. Obavezno odem na more. Volim istraživati pa sam svako ljeto na drugome mjestu. Nikako da odem u Dubrovnik. To je grad koji bih vrlo rado posjetila i malo ga istražila. Znam da je sve tamo sve skupo, čula sam da je mala pizza 140 kuna...
Tekvondo je počela trenirati zbog brata, a na početku joj je u klubu veliki uzor bila Martina Zubčić, europska prvakinja iz 2005. te brončana na Olimpijskim igrama u Pekingu 2008. godine.
– Nešto malo trenirala sam rukomet. To je sport kojim bih se sigurno bavila da sam otišla iz tekvondoa. Često trening počinjemo igranjem rukometa. Igram na svim pozicijama, ali nekako se najbolje snalazim na mjestu kružnog napadača, zaključila je Pole.
Molim ovu sinjorinu iz clanka da napise u kojoj dubrovackoj pizzeriji je cijena male pizze 140 kuna? Neka mi se javi komentarom, vodit cu je tamo tjedan dana na dorucak, rucak i veceru!! Naslovi Vecernjeg kao losa torta: red pristranihh politickih komentara protiv vladajuce stranke, red kicastih pricica o nevaznim starletama,red zgrazanja nad dubrovackim cijenama,red copy-paste clanaka s drugih portala, red "vjerovali ili ne" s bombasticnim naslovima i laksativnim sadrzajem ...a sad mi slijedi red demokracije u kojem se kritiku kaznjava crvenim kartonom i zabranom pristupa...