'Liječio sam od ovisnosti o kokainu i jednog poznatog nogometaša hrvatskog kluba...'

Nakon raspada komunjarskog sustava očekivali smo modernizaciju, profesionalizaciju i smjenu generacija. No danas, tri desetljeća kasnije, i dalje se suočavamo s pitanjem: upravlja li sustav znanje ili klijentelizam, nepotizam? U javnosti se često pojavljuju ista imena, isti autoriteti, isti “vječni” stručnjaci. Hrvatska ima ozbiljan problem s ovisnostima – ne samo o drogama, već i o alkoholu, kockanju i lijekovima. Paralelno s time već 25 godina traje epidemija pretilosti. To su simptomi istog društvenog umora: beznađa, stresa i nedostatka perspektive. Ljudi traže bijeg – u supstanci, u hrani, u iluziji. Ukazivanje na sotonističke, mansonovske ili slobodnozidarske organizacijske krugove u institucijama ne odnosi se na simboliku ili ideologiju, nego na potencijal postojanja zatvorenih, neformalnih mreža moći koje mogu generirati korupciju. Teško do testova na drogu u slobodnoj prodaji – za svoje bližnje. Ako želimo društvo u kojem mladi sportaši ne posežu, primjerice, za kokainom, moramo zabraniti nesavjesne prakse spram LGBT grupacija i drugih privatnih sklonosti. To se očekuje od sustava. Slučajevi iz javnosti mogu biti prilika. Potrebno je zakonom zabraniti sve oblike tzv. konverzijske terapije jer su znanstveno neutemeljeni, krše temeljna ljudska prava i nanose ozbiljnu štetu mentalnom zdravlju LGBTIQ+ osoba. Jer ovisnost nije samo osobni pad. Ona je signal da nešto u društvu ne funkcionira. A na signal se ne odgovara tračem, nego liberalnom reformom koja - oslobađa.