Kad je posljednji put predsjednik Cibone Aleksandar Petrović hvalio igrače i klupski stožer, ne opterećujući ih rezultatom, vukovi su pobijedili u Zadru i prošli u finale. Ovaj put to je učinio uoči četvrte utakmice finala doigravanja s Cedevitom.
– Pozivam sve naše navijače da nas podrže jer ova momčad i struka zaslužile su punu dvoranu jer su se, bez prvog centra i bez pričuvnog razigravača, odbile predati i napravile megaiznenađenje. Svaki naš igrač ove je sezone u nečemu napredovao, od najmlađeg do najstarijeg.
"Ne zamjeram Rimcu"
A najstariji je Davor Kus (36) koji je "napredovao" u stoicizmu. Kule je stoički podnosio to što ga trener Rimac jako malo koristi.
– U razgovoru prije sezone s Davorom smo bili iskreni pa smo mu rekli da će na toj poziciji prednost imati Siriščević i Krušlin. Na sve to Kus je reagirao vrlo korektno, živi s momčadi, srčano je bodri i uskače kada nam treba pomoć. Nije lako prihvatiti takvu ulogu na kraju karijere.
Kus nikad nije tijekom sezone kukao za neodigranim minutama.
– Ima logike u Rimčevim odlukama jer mlađima će te minute puno više značiti nego meni pa smo oko toga postigli kompromis.
Kusu je ovo jedanaesta sezona u klubu u koji je dolazio čak četiri puta.
– Ja sam živi svjedok i dobrih i vrlo teških razdoblja kluba. Bio sam tu kada je bilo blagostanje, kada su primanja bila visoka i redovita, ali i u danima kada plaća mjesecima nije dolazila i kada se nije znalo hoće li klub uopće ostati. Zapravo, sve je govorilo da će nestati.
Ne slave uvijek favoriti
Kus će danas odigrati posljednju utakmicu za Cibonu u Draženovoj dvorani.
– Ja se nadam da će posljednja u Ciboninu dresu biti peta finalna koja bi se igrala u Domu sportova. Nije to bila laka odluka, no vrijeme je neminovno. Trebat će mi vremena da se priviknem na život bez košarke.
Bez obzira na to što je kraj karijere stigao i što mu se može dogoditi da ne zaigra ni minutu, Kus će se i za ovu utakmicu pripremiti kao da će igrati svih 40 minuta. O tome nam je govorio njegov suborac Marin Rozić, čovjek kojem je također ovo 11. sezona u Ciboni.
– Odlazi nam klupska legenda, igrač koji je igrao u velikim europskim klubovima poput AEK-a, Unicaje i Benettona. To je najveći profesionalac kojeg sam ikad sreo. On bi uvijek došao sat ranije, šutirao bi, napravio teretanu. Da je barem više takvih.
Da je barem više takvih utakmica kakva je bila treća finalna u kojoj je Cibona vodila "plus 23", a pobjednik se rješavao s istekom vremena.
– I kroz ovu finalnu seriju vidi se ljepota košarke kao timskog sporta. Ne pobjeđuje uvijek onaj koji je na papiru kvalitetniji, nego onaj koji je više tim. Čujem da govore da su nas podcijenili, premda ne znam zbog čega bi to činili. Mi smo momčad koja se ne želi predati.
>> Kus će na Prkačinov nagovor ponovno igrati za Cibonu
nije mi jasno zašto nije više korišten na playu uz "mladjahnog" Ilijevskog??? kada ga već plaćaju, i on je jedan od onih koji je imao umjetne, napuhane ugovore koji su doveli Cibonu tu gdje je, a dilalo se i sijelilo na više strana