Krunoslav Simon drugi je strijelac (8.9) i dobri duh naše reprezentacije. Vedar i opušten, Kruno je vrlo poželjna osoba za svaku družinu, a kao igrač nekonvencionalna stila vrlo koristan suigrač. Njegovi šutevi s jedne noge, iz poluhoroka ili šutevi za tricu iz driblinga, muka su za svaku obranu, no on zna i proigrati suigrača pa je uz Ukića i Tomića naš najbolji dodavač (2.4).
– Toliko puno igram jer nam se ozlijedio Tomas, no ne koristim sve što napadački mogu jer nije realno očekivati da će se za mene igrati 20 akcija.
Odašiljač dobrih vibracija
Poput njegova cimera Žorića, i Kruno je odašiljač dobrih vibracija kojih nikada ne nedostaje kada se pobjeđuje.
– I prije prvenstva planirali smo četvrtfinale i da budemo među prvih šest. Za sada idemo tim putem. Ako izgubimo u četvrtfinalu, ovih šest pobjeda u nizu neće mnogo vrijediti.
Najveća im je pobjeda u tome što su vratili navijače.
– Ovih posljednjih sedam dana najdraži su mi u karijeri, no znate kakav smo mi narod. Da izgubimo od Grčke, već bi nam pola ljudi okrenulo leđa, a mnogi bi rekli: "Evo, što sam vam govorio, nije to – to". Zato treba ići čvrsto svojim putem i ničim se ne zanositi.
Kruno je veliki dinamovac, kad ima vremena ide i na gostovanja, pa mu nije drag ishod poljudskog derbija. Jesu li ga hajdukovci poput Bogdanovića zezali?
– Ne mene koliko Markotu. On ima kratak fitilj i pao je u prvoj minuti zezancije. Nije ni meni svejedno kada Dinamo gubi, no ja sam to bolje podnio.
Škvadra su od početka
I dobra zezancija slika je dobre atmosfere u momčadi i zajedništva zahvaljujući kojem su se mnogo puta spašavali s ruba ponora.
– Mi smo od početka škvadra i to nam je ogroman plus.
A ta škvadra prije utakmica u svlačionici sluša glazbu koja ih potiče.
– Slušamo obično one naše navijačke pjesme, poput "Bježite ljudi, bježite iz grada...", ali i Thompsona, Mišu Kovača...
Je li među njima i "Poljubi zemlju po kojoj hodaš"?
– Ha, ha, ha... Uglavnom slušamo "borbene" pjesme.
Izbornik Repeša dopušta im dnevne susrete na kavi s djevojkama i suprugama.
– Pa to je normalno, ipak smo samo 140 km od Zagreba, uglavnom su svi tu. Imamo mi po tri-četiri sastanka, ali imamo i slobodnog vremena. Treba se malo i odmaknuti od košarke i mislim da nam i to pomaže da igramo dobro. Moja i Markotina supruga su zajedno, u drugom hotelu.
Na svakoj sinovoj utakmici bio je i Krunin otac Đuro, zagrebačka haklerska legenda.
– Stari i ja imamo odnos kao da smo frendovi, to je tako otkad ja znam za sebe, a mama je bila ta koja je bila zadužena za treniranje strogoće. Iznenađenje mi je da i brat dolazi na utakmice jer on nikada nije bio sportski fan, došao bi na jednu od 15 utakmica, no sada kaže da mu je gušt doći.
>>Giriček: Dečki igraju fantastično, mogu i do medalje
