Gledao sam u jednoj televizijskoj reportaži dupine u Jadranskom moru, kako elegantno plivaju, igraju se i iskaču iz vode, i ne mogu se čudom načuditi zbog čega se hrvatskim vaterpolistima agresivno nameće nadimak barakude, umjesto da ostanu ono što su oduvijek bili - dupini. Tako smo zvali vaterpoliste iz reprezentacija bivše Jugoslavije u kojima su preovladavali Hrvati, najčešće s mora, i logično je da se sportaše koji se nadmeću u vodi uspoređivalo s tim lijepim i pametnim životinjama.
Kad su Hrvati samostalno počeli osvajati svjetske bazene, još su neko vrijeme bili dupini. Ali nekima se to nije svidjelo. Nije bio problem u životinji, tom prelijepom morskom sisavcu, nego u imenu. Nekima je dupin zvučao previše hrvatski jer se ranije, prije hrvatskoga osamostaljenja, češće upotrebljavao naziv – delfin. Zbog toga mi još uvijek imamo puno klubova, tvrtki i drugih organizacija koje se zovu Delfin, Delfinček i kako već. Pa, se taj dupin, jer zvuči previše hrvatski, na jednoj strani sve više izbjegavao, a na drugoj strani koristio se i dalje izraz delfin. Pa, tako na Hrvatskoj televiziji nikad niste mogli čuti za plivanje dupinovim načinom. A kad više nije bilo najuputnije upotrebljavati delfinovim načinom, otišlo se na neutralno – leptirovim načinom, iako kao što znamo leptiri ne plivaju.
I tako smo mi bježeći od hrvatske riječi dupin stigli do Karipskog mora i izmislili neke barakude. Za koje ni ne znamo kako izgledaju, osim da su ribe. I navodno zastrašujuće, ali gle čuda – dupini jedu barakude.
Svi znaju kako izgleda dupin, može ga nacrtati svako dijete, dok će barakudu biti teško nacrtati a da se razlikuje od girice. Osim toga dupini žive u Jadranu, tu pred našim očima. I zato bi HVS, s čije se internetske stranice agresivno forsira ovaj nadimak (barakude ovo, barakude ono...), trebao poduzeti energičnu i korisnu akciju: proglasiti dupina službenom maskotom hrvatskih vaterpolista. Stilizirani dupini potom bi mogli biti zgodni suveniri koji bi se dobro prodavali.
Ma dobro je to, ne moze gore od kauboja