Koliko bi mogao stajati novi nogometni stadion? Dok su dosad u javnosti objavljeni projekti za obnovu stadiona u Maksimiru prema kojima jedna varijanta rušenja postojećih tribina i rekonstrukcija svih sadržaja u Maksimirskoj 128 stoje više od 400 milijuna eura, a Grad Zagreb nije odlučio hoće li se nogomet igrati u Maksimiru ili na mogućoj lokaciji na Kajzerici, reagirao je arhitekt Hrvoje Njirić. On je jučer u prostorijama Udruženja hrvatskih arhitekata i Društva arhitekata Zagreba predstavio projekt zvan Plavi vulkan za koji je 2008. godine na natječaju osvojio prvu nagradu.
Dok gradski čelnici u sadašnjoj besparici kalkuliraju hoće li na referendum o stadionu ili ne, a postojeće ruglo u Maksimiru sve teže ispunjava zahtjeve i propise Uefe i Fife za organizaciju domaćih i međunarodnih utakmica, arhitekt Njirić iznio je svoju viziju novoga stadiona.
Kako je rekao, Kajzerica bi stajala, preračunano, 122 milijuna eura. Tu brojku Njirić je usporedio s nekim prijašnjim idejnim rješenjima rekonstrukcije Dinamova stadiona gdje su se spominjale cifre od, primjerice, 400 milijuna eura, s manjim ili većim oscilacijama. Iako ih Njirić jučer nije spomenuo, posljednjih godinu dana mediji su objavili i mnogo veće cijene.
Sam arhitekt nije se upuštao u nagađanja tko stoji iza te astronomske cijene (primjerice, gradnja moderne Allianz Arene stajala je 280 milijuna eura), a naveo je kako iza njegove cijene od 122 milijuna eura stoji pečat domaće tvrtke koje je napravila predračun. Nije mogao otkriti ime tvrtke koja je potvrdila predračun, budući da bi je time diskvalificirao u slučaju novoga natječaja.
Kaže da je u toj cijeni predviđeno i rušenje dvaju postojećih paviljona na zapadnom dijelu Zagrebačkoga velesajma, čiji bi teren onda poslužio za novi sportski objekt. Arhitekt se, među ostalim, u posljednje dvije godine, otkad je dobio prvu nagradu za stadion, često vraća svom projektu tražeći prihvatljiv troškovnik u skladu sa sadašnjom niskom razinom našega gospodarstva.
Njirić je novinarima objasnio da je originalni dokument projekta njegove ekipe u rukama Morane Paliković Gruden iz Gradske skupštine. Naravno da on kao projektant sa svojim timom ne može utjecati na odluke Gradske skupštine. A na njoj leži i odluka hoće li stadion biti u Maksimiru ili na Kajzerici.
Uz početno oduševljenje Plavim vulkanom, sad se nitko ne referira na legalni natječaj stručno proveden putem UHA-a. Činjenica je da bi ova suvremena ideja stadiona s lebdećim "oblakom" u funkciji krova bila i te kako suvremeno rješenje, bio bi to jedan novi reper, znak u prostoru na lokaciji koja je po mnogo čemu danas postala samo gradsko središte i koja će se u skoroj urbanističkoj viziji prenamjene i prometnica morati uzeti u obzir.
– Čini mi se da je na djelu i izvjesna manipulacija javnim mnijenjem i špekulacije o Maksimiru kao mjestu emocija, kaže Njirić koji je kao dijete Petrove ulice odrastao, a i danas ide na utakmice u Maksimir. I Split je svojedobno dobio novi Poljud, pa su se navijači naviknuli, kaže on.
Inovativan projekt iz recikliranih materijala
- Danas se sportski sadržaji grade na zaobilaznicama, podalje od grada. S obzirom na natječaj proveden 2008. godine kojim je Grad Zagreb predložio Kajzericu kao novu lokaciju stadiona, tretirali smo na tom mjestu sportski sadržaj kao gradski monument.
- Naše zalaganje za stadion na Kajzerici ima veze s jednom pozitivnom građanskom kulturom. Uza sve to, projekt je inovativan i ekološki prihvatljiv jer se koristi recikliranim materijalima u formi modroga plašta i sintetske ćelije u konstrukciji. Tu je i lebdeći oblak u funkciji krova koji može služiti kao informativni ekran za rezultate, kaže arhitekt Hrvoje Njirić.
Maksimir je Maksimir tako da ne vidim svrhu u raspravi o Kajzi. A ni ovakav stadion nam ne treba, svaka čast na dizajnu, al sasvim nam je dost jedan za 50-55 000 sa suvremenim sredstvima i da izgleda ko pravi stadion a ne nakarada