Kada se na jednome mjestu okupe oni koji su ispisali najljepše stranice sportske povijesti na prostorima bivše Jugoslavije, grad postaje mnogo više od običnog domaćina. Ulcinj se ponovno pretvorio u središte zajedništva i emocija jer je započeo peti Mundijal prijateljstva, manifestacija koja odavno prelazi granice samog sporta. Ovogodišnje izdanje imalo je poseban, pomalo tužan ton jer su organizatori odlučili prvi dan posvetiti sjećanju na ljude koji su ostavili neizbrisiv trag. Prepuna dvorana ulcinjskog Doma kulture svjedočila je suzama, smijehu i toplim riječima okupljenih prijatelja i poštovatelja.
Omaž za Gudelja, Sukna...
Službeni program započeo je dostojanstvenim omažom nezaboravnim sportašima i intelektualcima. Posebnim posvetama Ulcinj se poklonio legendarnom nogometašu Hajduka Ivanu Gudelju, proslavljenom vaterpolistu Goranu Suknu, košarkaškoj ikoni Draženu Dalipagiću, trofejnom košarkaškom treneru Dušku Vujoševiću, književniku Boži Koprivici te prerano preminulom novinaru Edinu Avdiću.
Koliko ova priča nadilazi sport, najbolje pokazuje dolazak članova obitelji onih koji više nisu s nama. U publici su tako bile supruge Duška Vujoševića i Dražena Dalipagića te kći Bože Koprivice.
Iza ove veličanstvene priče već godinama stoji entuzijazam Ulcinjanina Pavla Pepđonovića, čovjeka koji je svojom energijom uspio povezati stotine nekadašnjih rivala i pretvoriti ih u iskrene prijatelje. Obraćajući se publici na samom početku, Pepđonović je emotivno govorio o tome kako je sve počelo prije pet godina, gotovo slučajno, promocijom knjige Ivana Gudelja. Priznao je da na svojim leđima nosi velik organizacijski teret, na koji je ipak ponosan te istaknuo da je upravo Gudelj bio početna iskra iz koje se rodio cijeli ovaj pokret.
Naglasio je da Mundijal odavno nije samo lokalni san, nego zajednička kuća dobrih ljudi čiji je cilj poslati poruku solidarnosti i poštovanja prema onima koji su nas činili ponosnima.
Na svečanom otvaranju domaćin manifestacije predstavio je dvadesetak sportskih legendi. Prvi se videoporukom javio Miroslav Rede, bivši nogometaš Partizana i Dinama te umirovljeni sportski novinar.
– Dragi prijatelji, sudionici Mundijala prijateljstva, mundijala svih mundijala! Riječ "mundijal" zvuči pomalo nogometno, pa bih ja rekao da je ovo olimpijada prijateljstva, olimpijada svih olimpijada. Među vama ima i olimpijskih pobjednika, ali zapravo ste svi vi pobjednici jer pronosite taj duh i plamen te svojim primjerom činite više za dobro nego svi političari na ovim prostorima zajedno – rekao je Rede.
Potom su na pozornicu izašli košarkašice Danira Nakić i Mira Bjedov Nikolić, skijaš Bojan Križaj, skijaški skakač Primož Ulaga, direktor skijaške reprezentacije bivše Jugoslavije Tone Vogrinec, košarkaši Dino Rađa, Stojko Vranković, Ivo Daneu i Ante Matulović, košarkaški treneri Željko Pavličević i Janez Drvarič, sportski novinari Zdravko Reić i Drago Ćosić, nogometaši Dražen Mužinić, Zvonko Živković, Mirsad Fazlagić i Husref Musemić, šahist Božidar "Bonja" Ivanović te boksač Miodrag Perunović.
– Nevjerojatno je koliko sam se razveselio kada sam za doručkom ugledao ljude koje nisam vidio dugo, čak i desetljećima. S nekima sam se ranije često viđao, a neke, primjerice, nisam vidio trideset godina. Tu su velikani različitih sportova, a meni je posebno važan moj stari prijatelj Stojko, s kojim sam dijelio velik dio života – rekao je Dino Rađa.
Zdravko Reić nadovezao se prisjećanjem na novinarske dane:
– Kao novinar imao sam priliku pratiti većinu ovdje prisutnih sportaša, pisati o njima i izvještavati o različitim događajima. Kada sam došao ovamo, susreo sam brojne poznate trenere i sportske velikane. Potom mi je prišao jedan čovjek i pitao me sjećam li ga se. Odgovorio sam da ga se ne mogu sjetiti, a on mi je rekao: "Pa ljubio si me nakon utakmice!" Bio je to Radanović, koji je postigao onaj čuveni pogodak protiv Bugarske na Poljudu. Tada je nastala ona čuvena izjava Mladena Delića: "Ljudi, je li ovo moguće?"
Željko Pavličević s Cibonom je i Popom 84 osvojio dva naslova prvaka Europe. Od mogućih osam domaćih trofeja, s ta je dva kluba osvojio čak sedam u bivšoj Jugoslaviji.
– Znao sam da će me voditelj pitati upravo o jedinoj utakmici koju nisam smio izgubiti – onoj za naslov protiv Zadra 1986. godine. Ah, ti novinari! – rekao je Pavličević.
Frfa više nije mogao odbiti
Dražen Mužinić Frfa odlučio je doći u Ulcinj i propustiti jučerašnji derbi Hajduka i Dinama na Poljudu.
– Pavle Pepđonović bio je toliko uporan da ga više nisam imao srca odbiti. Zanimljivo je da me uvijek zvao kada bih bio kod doktora: jednom zbog kuka, drugi put zbog ramena, a treći put zbog srca. Zato sam odlučio reći: "Dosta je izvlačenja!" i došao sam – rekao je Frfa.
Bojan Križaj prisjetio se jednog od najnesretnijih trenutaka u karijeri.
– Izgubio sam brončanu medalju na Igrama u Lake Placidu za samo dvije stotinke sekunde. Želio sam postati prvi skijaš s olimpijskom medaljom, ali sudbina je odlučila drukčije. Prvu medalju osvojio je Jure Franko četiri godine poslije, u Sarajevu. Nakon Sarajeva ozbiljno sam razmišljao o tome da odustanem od skijanja. Srećom, nisam jer su moji najbolji rezultati tek uslijedili – zaključio je Križaj.
Otvori KEKS Pay
