Ivković sasuo paljbu po FIFA-i: 'Ako ne respektiraš nikoga, ne možeš biti vođa'
Turnir koji je po mnogočemu bio najveći u povijesti, s rekordnim brojem reprezentacija i utakmica, istovremeno je izazvao i brojne kontroverze
Komentari 2
tomo je u pravu, ali...Ovo svjetsko prvenstvo pamtiti će se po jednom velikom paradoksu – dok su organizacijski vrhovi i njihova arogancija prema sudionicima izazivali opravdane kritike, na samom terenu dogodila se tiho revolucionarna promjena. Zahvaljujući jasnim napucima sucima, poluautomatiziranom ofsajdu, nestalo je onog mučnog prenemaganja po travi, simuliranje penala više se ne isplati, a igrači su napokon shvatili da svaka sekunda provedena u glumi znači dodatne minute u nadoknadi – što je vratilo nogomet tamo gdje mu je i mjesto, u čistu, agresivnu i dinamičnu borbu bez nepotrebnih prekida. Posebno je osvježavajuće što se i pauze za osvježenje, unatoč strahovima da će usporiti ritam, pokazuju kao dobro tempirano sredstvo koje momčadima omogućuje da do posljednjeg zvižduka drže visoki presing, a suci sada otvoreno objašnjavaju svoje odluke na ekranima pokraj terena, što publici i igračima daje osjećaj transparentnosti kakav dosad nismo imali. Nogomet se mijenja. Treba doraditi primjenu čipa u lopti, unaprijediti brzinu donošenja odluka kod VAR-a, ali tek kada dođe HNL shvatiti ćemo da je ovo bilo odlično prvenstvo. Mi u HNL-u imamo VAR provjere od 5 minuta, sude se nepostojeći penali na Livaji već 5 godina, aktivna igra i dinamika je kao usporeni film. Osobno želim još brži i intenzivniji nogomet.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Neću o Ivkoviću. Medijski je potrošen. Ovo finale i utakmica za treće mjesto nisu slučajni. Oni su produkt desetljeća ulaganja, sustava i ljubavi prema nogometu. Političke razlike – kolonijalna prošlost, regionalne napetosti, imigrantski identitet – nisu nestale, ali su na ovom turniru postale izvor snage, a ne podjela. Španjolska je pokazala da Baski i Katalonci mogu igrati kao dominantni, (ima ih ukupno 11 ii 12 u reprezentaciji?). Argentina je pokazala da nacija rođena od doseljenika može osvojiti svijet. Engleska i Francuska su pokazale da imperijalna prošlost može prerasti u multikulturalnu budućnost. Nogomet na ovom prvenstvu slavi različitost, ali i zajedništvo. I zato – bez obzira tko podigne trofej, a tko se vrati s 4. mjestom ovo su po nekim objektivnim kriterijima nacije koje ulažu u nogomet. Tek sada vidimo koliko znači hrvatsko srebro iz Rusije 2018. i bronca iz Katara 2022., ako i bronca iz 1998. u Francuskoj. Tko nije svjestan grandioznosti naših medalja nema pojma o nogometu i politici u nogometu.