Nakon 13 godina pečalbarenja, a 15 ukupno, dugogodišnji hrvatski reprezentativac Igor Karačić (36) ponovo če igrati za hrvatski klub. Posljednji put je to bilo još davne 2010. kada je igrao za čakovečki Perutnina Pipo. A s tom odlukom ne samo da je on zadovoljan već su zadovoljstvo isijavali i direktor Rukometnog kluba Zagreb Vedran Šupuković i glavni menadžer Božidar Jović.
- Uvažavajući činjenicu da je imao ponude iz Europe, iz Lige prvaka ali i s Bliskog istoka, zahvaljujem Igoru što je prihvatio naš poziv i što se stavio u naše financijske okvire. Jer bez njegove volje i želje da se uklopi u naše okvire ovo ne bi bilo realizirano - kazao je direktor Šupuković prepustivši riječ najvećem ovoljetnom klupskom pojačanju hrvatskog prvaka:
- Imao sam dosta opcija a neka intuicija me vodila da neko vrijeme čekam, da ništa ne potpisujem, i onda se dogodila ova ponuda koja mi omogućava da i dalje igram Ligu prvaka. A to ću činiti najmanje dvije godine u bojama kluba koji je veliki brend, baš kao i dva prethodna kluba za koja sam igrao a to su Vardar i Kielce.
Kazat će da ga nije trebalo puno nagovarati.
- Ovo sa Zagrebom odvilo se u dan i pol do dva, prilično brzo. I u pravo vrijeme jer sam u sljedećih nekoliko dana trebao potpisati ugovor na jednoj drugoj destinaciji. No, zadovoljan sam jer ću ostati u Ligi prvaka a i vratio sam se u svoje govorno područje, blizu sam kući. To mi je trebalo. U korist Zagreba prevagnuo je taj cijeli paket čimbenika.
Kada se kao potencijalni kupci jave klubovi iz naftaških zemalja s Bliskog istoka jasno je da sportaš mora dobro odvagnuti što mu je u datom trenutku u karijeri važnije. Potencijalno rekordna zarada ili nešto drugo.
- Kada su u pitanju zemlje poput Kuvajta, Katara i Saudijske Arabije, nije nikakva tajna da rukometaši reprezentativnog kalibra dobivaju pozamašne ponude. No, ono što je mene zanimalo jesu ponude iz Europe, iz klubova koji igraju elitno natjecanje, novac mi nije bio prioritet.
A zacijelo je u tim trenucima vaganja konzultirao i nekoga svog okruženja.
- Prvenstveno je tu supruga Dušica koja je sa mnom 24/7. A tu su i braća, otac i majka. Dakako, odluka je na koncu ipak moja jer moram gledati gdje ću ja biti zadovoljan. Uostalom, to su i njihove riječi a oni se nikad ni nisu protivili mojim odlukama. Ovu odluku sam donio doma u Mostaru, pred sam odlazak na jednu drugu destinaciju, i kada su čuli da je Zagreb u pitanju bili su sretni. Ništa mi nisu trebali reći, njihove oči su mi sve rekle.
Je li ta njegova odluka bila iznenađujuća za njegove prijatelje, poznanike, suradnike...?
- Bilo je dosta šokiranih koji su čuli da se nisam odlučio za ponude kakve sam imao, no kada su čuli da je u pitanju Zagreb, nitko mi nije rekao da to nije dobra odluka. Svi su mi dali vjetar u leđa.
Zacijelo je tako reagirao i njegov tri godine stariji brat Ivan.
- Brat je bio zadovoljan i sretan jer je znao što ja želim, na kojoj razini natjecanja želim ostati a to će mi Zagreb kao sudionik Lige prvaka i omogućiti. Inače, on već devet godina igra u Izraelu i igrat će još jednu sezonu. Završio je Kineziološki fakultet i zacijelo će ostati u rukometu.
S obzirom na to da je Ivan odlučio braniti boje Bosne i Hercegovine, je li njihov međusobni reprezentativni susret na Svjetskom prvenstvu (2015.) bio jedna od najdražih rukometnih uspomena obojici?
- Puno puta smo igrali jedan protiv drugog no to je doista bilo posebno iskustvo. Igrali smo za dvije različite reprezentacije a bili smo u istom hotelu, družili se, zajedno kavu ispijali... No, kada je krenula utakmica više nismo gledali jesmo li braća nego tko će biti bolji. Možda je i zanimljivije bilo u Mostaru, kod kuće, kada su se svi naši okupili i oni tu utakmicu nisu mogli izgubiti.
A stariji brat je zacijelo dokaz da je u slučaju Igorove dosadašnje trajnosti i poželjne dugovječnosti. Dakako, ima nešto i u o posvećenosti vlastitom tijelu.
- Oko genetike bi trebalo pitati mog brata koji i igra s 41 godinom. Dakako, posvećenosti mora biti i točno se zna kakav moj trening mora biti, kakva prehrana, kakav odnos prema sportu. Nisam se rodio sa znanjem o tome i učio sam tijekom karijere. Na početku sam se oslanjao na talent i rad a onda sam učio po putu i to mi je produžilo karijeru. Želim trajati što duže jer se najljepše osjećam na terenu, u tih 40 metara s 20 metara. Tamo smo mi sportaši i najbolje prihvaćeni pa ću ja nastaviti ovim tempom pa dokad bude trajalo. Moj odnos prema sportu je više od profesionalizma i sve dok me tijelo drži moje će ambicije biti visoke. A znam da u meni ima još puno dinamita.
A te ambicije sežu jako visoko:
- Mene Liga prvaka i dalje vuče i ja sanjat prestati neću. Jesu li prevelike ambicije to sanjati sa Zagrebom to ne znam. No, i dalje me privlače treninzi i natjecanja i to, valjda, nikad iz mene izaći neće.
Ima Igor i mlađeg brata koji je nogometaš i prvi je vratar mostarskog Zrinjskog.
- Goran će igrati Europsku ligu. Na svim smo frontovima.
Otvori KEKS Pay
