Istinskim ljubiteljima HNL-a, pogotovo razdoblja s početka milenija, neće se teško biti prisjetiti imena Krune Jambrušića. Dapače, zadatak će odraditi bez problema. Legenda koprivničkog nogometa, koja je uz Slaven Belupo igrala za Šibenik, više inozemnih klubova, kao i različite uzraste mlade hrvatske reprezentacije, dan-danas voli obući kopačke pa istrčati na teren.
Naravno, povod za razgovor bilo nam je i gostovanje Dinama na Gradskom stadionu Ivan Kušek-Apaš (sutra, 17.30 sati). Popularni Jambra, naime, svlačionicu je svojevremeno na Šubićevcu dijelio s kapetanom modrih Arijanom Ademijem. Popričali smo još, stoga, o aktualnim zbivanjima u Maksimirskoj – njegovom predajom zahtjeva za transfer te borbom oko vlasti u klubu.
Jambrušić je rođeni Koprivničanac, iz predgrađa Starigrad, koji ima klub u Prvoj županijskoj ligi. Upravo ondje trenutno igra.
- Za dušu, u svojem kvartu, što su dugo čekali. Sad sam tamo – započinje.
Odlučio je, nakon ozbiljne karijere, nogomet pretvoriti i u zabavu. A počeci su mu, jasno, vezani uz Slaven Belupo. Bilo je, kaže, normalno da kao dijete iz grada krene u klubu iz Miškinine, u kojem je aktivno igrao od trećeg razreda osnovne škole. Međutim, morao se izboriti kroz nastupe u drugom dresu - njihova filijala Koprivnica tada je igrala jedinstvenu Drugu ligu pa su se mladi prvo dokazivali kod njih na posudbama.
- Nisam želio ostajati dok sam vidio da neću biti blizu prvog sastava. Odlascima na posudbe dobivali smo puno i nisam želio čekati. Tijekom jedne posudbe, Slavenu se ozlijedilo četiri-pet igrača koji su konkurirali za moju poziciju. Je li odluka da ponovno odem bila dobra? Nisam siguran. Da sam ostao u Belupu, mislim da bih odigrao nekih 15 utakmica – priča 38-godišnji Krunoslav.
No, talent i rad na terenu isplatili su se. Postao je dio vrhunske generacije Farmaceuta koja je u narednim godinama redovito igrala Europu. Inače, do danas su koprivnički Plavi najuspješniji sudionik Intertoto kupa, koji se tada 'ustalio' u Podravini. Naravno, dobro pamti i finale Hrvatskog kupa – dvostruki okršaj protiv Dinama 2007. godine.
- Dosta igrača iz moje i okolnih generacija igralo je Prvu ligu, poput Igora Gala i Dejana Šomocija. Kasnije je u moje godište došao Bojan Vručina. Svaka generacija dala je jednog ili dva igrača, što je izuzetno mnogo. U Intertoto kup išao je peti i šesti u prvenstvu. Bio sam dio ekipe koja je igrala prvo finale u povijesti Slavena. U susretu u Maksimiru izgubili smo 1:0, da bismo u uzvratu vodili, ali dobili gol u zadnjim minutama – ističe, prisjećajući se Kupa.
Uz klupski, paralelno je nosio dres hrvatske reprezentacije. S mini vatrenima putovao je na dva velika natjecanja.
- Bio sam u selekcijama od U-14 do U-18, a onda sam nažalost ima težu ozljedu zgloba – puknuće hrskavice – zbog čega sam pauzirao osam mjeseci. I onda sam odigrao dvije ili tri utakmice za U-20 reprezentaciju. Igrao sam na dva prvenstva: Euru za igrače do 16 godina 2001. u Engleskoj, gdje smo bili treći u Europi, i godinu dana kasnije u Trinidadu i Tobagu na Svjetskom prvenstvu.
Na Otoku su u borbi za broncu porazili upravo domaći Gordi Albion. Slavili su s visokih 4:1, a spomenimo kako je od poznatijih igrača među Englezima bio bivši bek Liverpoola Glen Johnson. Tako su se kući vratili s odličjem, usprkos porazu od Španjolske (3:1) u polufinalu. Dva pogotka zabio im je – Fernando Torres. Jesi li odigrao koju utakmicu na Wembleyju?
- Nisam, igrao sam na Sunderlandovom stadionu protiv Španjolaca. Kod kuće čak imam i fotografiju s Torresom. Slikao nas je otac Darija Krešića, ali nikad ju nisam isprintao. Na turniru je bilo puno dobrih igrača. Recimo, Francuz Sinama Pongolle, jedan od najvećih talenata, igrao je za Liverpool, ali pukla mu je noga. Na Svjetskom prvenstvu oduševio me Brazilac Diego. Igrao je u Njemačkoj, ako se sjećaš – nabraja Kruno, dok u mobitelu traži sliku s Torresom. Nije ju pronašao, nekom drugom prilikom.
Najbolji igrač s kojim je igrao ujedno mu je bio i cimer u reprezentaciji tijekom brončanog turnira.
- Niko Kranjčar je možda najbolji s kojim sam dijelio svlačionicu. Bili smo čak i dvije do tri godine cimeri, zajedno na Europskom pa na Svjetskom. Jedan od najboljih s kojim sam igrao. Uz Miljenka Mumleka, Željka Sopića, Igora Musu... Mislim da nitko nije napravio veću karijeru od Nike Kranjčara – prisjeća se Jambrušić.
Vraćamo se klupskom nogometu. U ljeto 2007. odlučuje se na odlazak u novu sredinu i potpisuje za Šibenik, gdje je odigrao jednu sezonu. Svoje prve korake u seniorskom nogometu istovremeno je na Šubićevcu radio čovjek koji je kao još uvijek aktivan nogometaš već dobio mural u čast, što dovoljno govori o njegovoj karijeri. Pogađate, riječ je o Arijanu Ademiju.
- Ta moja godina u Šibeniku Ademiju je bila prva seniorska, u koju je ulazio kao stariji kadet. Trenirao je sa seniorima i mislim da nije odigrao nijednu službenu utakmicu. Igrao je za juniore, ali već je aktivno trenirao s nama. Odigrali smo zajedno dosta prijateljskih utakmica – priča bivši mu suigrač pa nastavlja:
- Definitivno jedan poseban čovjek. Ja sam već imao 25-26 godina, bio sam stariji igrač, a on je u tom trenutku bio mladi dečko koji je već kao 16-godišnjak imao izuzetne nogometne kvalitete. A posebno ljudske, mladenačke i zrele. Kad smo mi stariji igrači pričali o juniorima, već se onda moglo vidjeti da će napraviti karijeru – kaže Kruno.
Kako komentira situaciju oko Dinama, činjenicu da je Ademi zatražio transfer, kao i borbu za vlast u klubu? Navodno je došao s dvije ponude, jednom iz lige petice, ali trener Ante Čačić ga ne želi pustiti.
- Dinamo u ovom trenutku ima ogromne turbulencije. Borba za vodstvo, za vrh, daje obol toj cijeloj priči. Igrači odlaze, borba za vlast održava se i na ekipu. Nije dobro kada kapetan, koji je ostajao u klubu i nakon izdašnijih ponuda, traži odlazak. Iskreno, to ne bi bio neki transfer koji će Ademija sada zadovoljiti, vjerujem da ima dobar ugovor u Dinamu. I kad je bio na vrhu snage nije htio otići za novac. Ovo je traženje transfera, revolt prema nečemu. Da zaslužuje transfer, zaslužuje. Ali mislim da to nije razlog zbog kojeg želi otići – objašnjava Jambrušić.
Od jednog velikog veznjaka do drugog. Iz Šibenika se posebno sjeća jedne utakmice protiv Dinama i buduće Zlatne lopte. Kakav je bio Modrić?
- Drugi svijet. Ja sam igrao desno krilo, a iza mene Ante Kulušić koji je godinama bio u Turskoj. Zajedno smo morali odvojiti Modrića, ali to stvarno nije bilo moguće. Tolika brzina, kretanje s loptom, promjena smjerova. Već je bio na izlazu prema Tottenhamu. Ali definitivno poseban igrač, najbolji protiv kojeg sam igrao. Jednostavno ga se nije moglo čuvati – priča, dodajući kako je uz dinamovce jedan od najtežih protivnika bio i stopera Osijeka Ivo Smoje, s kojim se znao pošteno 'potući', a sada su dobri prijatelji.
Jambrušić se potom otisnuo u Grčku te igrao za atensku Kallitheu, da bi se 2010., uz epizodu u drugoligašu Međimurju, vratio u Slaven. Pet godina zatim je nastupao u nižim ligama Austrije, a obukao je i dres Tehničara iz Cvetkovca, koji je nedavno ugostio Hajduku u Kupu. Zaradu od nogometa pametno je uložio i danas je vlasnik agencije za nekretnine.
- Imam firmu koja se bavi prodajom, posredovanjem u prodaji nekretnina. Imam i kamion za prijevoz šljunčanih agregata, tako da sam već nekih šest-sedam godina u građevinsko-uslužnom sektoru.
Funkciju također ima u Slaven Belupu, koji je posljednjih godina angažirao bivše nogometaše te ih uključio u rad kluba. Uz Jambrušića, ovdje su spomenuti Šomoci i Mateas Delić, koji je, prikladno, kao igrač zabio Dinamu u drugom finalu Kupa koprivničkog kluba, 2016. godine.
Farmaceuti se danas nalaze na petom mjestu ljestvice HNL-a, bodovno izjednačeni s četvrtim Varaždinom. Naravno, posljednje pitanje nameće se samo od sebe – mogu li (ponovno) do Europe?
- Usko sam vezan jer sam savjetnik direktora za sport u Belupu. Mislim da smo napravili dobar rezultat, da smo bili pravi i hrabri, dobro igrali ujesen. Europa nam ne smije biti opterećenje ni imperativ. Da možemo, vjerojatno možemo. Nismo se tome nadali, željeli smo biti dobri da ne moramo strepiti kao zadnjih sezona, ali ovo je pokazatelj da je Slaven na dobrom putu. Da je dobar odabir igrača, da trener Zekić to dobro vodi i usklađuje. Blizu smo, moramo težiti tome. Ako hoćeš biti prvi, moraš težiti Ligi prvaka. Trebaš si postavljati više ciljeve da bi ih postigao – zaključio je Jambrušić.
