Utakmicom Crvena zvezda – Zadar je trebao završiti ligaški dio još jednog izdanja regionalne košarkaške ABA lige, rođene pod imenom Jadranska, prije osamnaest godina na inicijativu klubova Cibone, Budućnosti, Olimpije i sarajevske Bosne. Broj godina otkriva da je riječ o punoljetnom natjecanju, što bi sugeriralo i neku zrelost, ali... Ali.. Posljednje kolo je odgođeno, a kad će se sve, i hoće li se uopće nastaviti neizvjesno je kao i sve ostalo. Zatvaranje regionalnih dvorana u završnici natjecanja, odnosno polufinalnim dvobojima koji su trebali uslijediti, zapravo je i dobra za tu ligu koja je obesmišljena u posljednje dvije finalne serije jer su scene iz dvorana u Beogradu i Podgorici sličile na kafanske obračune začinjene šovinističkim ispadima, pljuvačinom, upadima u teren i slično.
Podrška Crnogoraca
Liga je pokrenuta 2001. godine, čim su se stekli oni prvi minimalni uvjeti o suradnji između republika bivše državne zajednice, a početkom devedesetih zaraćenih strana. Kao nostalgična uspomena na nekad najjaču košarkašku ligu na svijetu poslije NBA koja je kao na traci davala prvake Europe, ideja ABA lige bila je da klubovi zajedničkim natjecanjem postanu konkurentniji i tako lakše zaustave odljev igrača. U “ustavu” je imala ugrađeno i pravilo o zabrani organiziranih dolazaka gostujućih navijača na koje je tijekom godina zaboravljeno. Ligu su tada podržali i Bogdan Tanjević i tadašnji vodeći ljudi crnogorske košarke. S druge strane, sugovornici su u Beogradu bila eminentna košarkaška lica poput Dražena Dalipagića, Predraga Danilovića, Zorana Slavnića i svi su bili poprilično suzdržani prema osnivanju takve lige, a Dalipagić je i otvoreno poručio da se ne bi dobilo ništa i da takva liga ne bi imala ni kvalitetu ni smisao. Tada je to zvučalo čudno. Danas već...
Najveći protivnik bilo je tadašnje vodstvo Partizana koji je nakon nekoliko sezona prisiljen na ulazak, da bi onda postao i najtrofejniji klub u povijesti natjecanja kojim, po broju naslova, klubovi iz Srbije apsolutno i zasluženo dominiraju jer se na prste jedne ruke mogu nabrojiti sezone koje nisu pripale Partizanu, Zvezdi, FMP-u ili Hemofarmu – 2002. osvajač je bila Olimpija, 2003. Zadar, 2012. Maccabi, 2014. Cibona i 2018. Budućnost.
Važan trenutak bio je prevrat koji se dogodio 2015., godinu dana poslije posljednjeg Final Foura, s hrvatskim finalom u Beogradskoj areni, kad je svrgnuto dotadašnje slovensko vodstvo lige iz tvrtke Sidro na čelu s Romanom Liscem i Radovanom Lorbekom. Klubovi su postali vlasnici, sjedište lige pomaknuto je iz Ljubljane u Zagreb, a razvoj događaja i u sportskom i u svakom drugom pogledu upućuje na to da je prva među jednakima postala C. zvezda, aktualni prvak.
Čak i površno praćenje natjecanja u kojem su dva hrvatska predstavnika, Cibona i Zadar, i ove sezone igrali rezultatski marginalnu ulogu, otkriva u kojem je smjeru nakon 2015. otišla ideja jačanja regionalne košarkaške lige.
Zadar zasut kaznama
Krenemo li od svoga dvorišta, ne moramo ići dalje od utakmica odigranih u zadarskom Višnjiku u posljednje dvije sezone nakon kojih su stizale vijesti:
1. Zbog nacionalističkih povika s tribina na utakmici s Partizanom, KK Zadar kažnjen je s 15.000 eura koje mora uplatiti u blagajnu lige (18. studenoga 2019.); 2. Zbog navijačkih nereda i organizacijskih propusta u utakmici 12. kola ABA lige 21. prosinca, kada je Zadar ugostio FMP, disciplinski sudac Saša Pavličić Bekić izrekao je kaznu KK Zadar – za određena mjesta u Krešinu domu neće se moći kupiti ulaznice, a klubu slijedi i novčana kazna u iznosu od 3500 eura. Zbog bacanja predmeta na parket utakmica je bila je i prekinuta (30. prosinca 2018.); 3. Disciplinski sudac ABA lige poslao je “čestitku”, i to najveću ove sezone – od čak 12.000 eura. Kazna je to za učestalo ponavljanje prekršaja, što je bio slučaj i na posljednjoj utakmici protiv Crvene zvezde odigrane 9. ožujka. Disciplinski sudac u priopćenju o kazni pojašnjava kako se “s istaknutom zastavom ‘japanskog drva’... i ponovljenim povicima uvredljivog sadržaja na nacionalnoj osnovi aludira na netrpeljivost prema gradu, državi i narodu koji predstavlja KK Crvena zvezda...” (19. ožujka 2019.). I tako unedogled...
I tako će, ne dogodi li se neko čudo, liga skinuti s vrata jednu brigu, ali ne zato što su mjere urodile plodom, već voljom rezultata jer će Zadar ispasti u niži rang, ABA ligu 2. Paradoksalno, Zadar je zapravo jedan od rijetkih klubova koji je civilizacijski napravio pomak u smislu da je angažirao igrača iz Srbije (Fundić) koji ne samo da je dobro prihvaćen već je postao i jedan od miljenika navijača i svakako je podigao kvalitetu momčadi.
Za usporedbu, spomenuta Crvena zvezda angažirala je 2018. Alena Omića, rođenog u Tuzli 1992. godine. Zbog svoje je nacionalnosti dečko na utakmicama trpio takve gnjusne uvrede radikalnih navijača kluba, da se već nakon šest mjeseci pokupio iz Srbije glavom bez obzira! “Pa šta”, rekli bi u Beogradu. Pa šta, kaže obično i Nebojša Čović, prvi čovjek Zvezde, svaki put kad na adresu kluba stigne “čestitka” disciplinskog suca lige. Gotovo da nije bilo kazne Crvenoj zvezdi koja nije oborena na predsjedništvu lige ili barem smanjena, kao u slučaju kad zbog politički napete situacije nije htjela na utakmicu u Podgoricu ili nakon kazne za divljanje u dvorani na petoj utakmici finalne serije protiv Budućnosti.
Bizarnost lige je i vrlo aktivna uloga vodećeg balkanskog košarkaškog menadžera Miodraga Ražnatovića koji je usko povezan s jednim od ligaša koji uspijeva pojačati čak i za samo jednu utakmice!? Također, igrači pod njegovim pokroviteljstvom znaju šetati iz kluba u klub, po potrebi, pa je tako komičan bio slučaj Gruzijca Goge Bitadzea koji je čas igrao za Megu čas za Budućnost, a dodijeljena mu je MVP nagrada iako su ispred njega po dotadašnjim kriterijima bila dvojica igrača, jedan iz FMP-a i jedan iz Zadra. Objašnjeno je da je pravilo promijenjeno, a “najbolji igrač lige” bio je uvjerljivo najgori igrač finalne serije C. zvezda – Budućnost.
Kakav je smisao lige takve kakva je sada, teško je otkriti, osim što je fenomenološki zanimljivo pratiti kako su u njoj obnovljeni simptomi i okolnosti političkog raspada one države: Slovensko je rukovodstvo preglasano, Srbija je “suspendirala ustav”, a hrvatski su predstavnici ostali u raskoraku između borbe sa šovinizmom, privatnih interesa i nagodbenjačkog mentaliteta. Košarka je pritom loša i teško gledljiva, pa na utakmice Cibone dolaze još samo oni koji bi dolazili i da se ne igra to natjecanje. Neke utakmice Cibona je, primjerice, gubila na trenutke i po 30-40 razlike, pa je teško iz njih išta i naučiti (kakvu korist uopće i srpski klubovi imaju od takvih utakmica!?), a kamoli privući nekoga da se počne baviti košarkom. U odnosu na 2001. nova je i ta okolnost da su Slovenija i Hrvatska članice Unije koja striktno određuje da lokalne zajednice i države ne mogu financirati profesionalni sportski pogon, što znači da se moraju naći sponzori. A kojeg ćeš osim Tedeschija i Cedevite uvjeriti da se isplati ulagati u ligi koja može završiti tako što će protivnik u finalu uložiti džoker “zovi pedeset naših delija da uđu u teren”?
A gdo vas je teral di vam ni mesto ? Niste ništ navčili iz 20. stoletja !