Ne računajući medijske najave o planiranim neredima na utakmici u Saint Etiennu, na samoj navijačkoj tribini s koje su bacane bengalke u igralište, ništa nije ukazivalo da bi moglo doći do nereda huligana kojima je ponovno osramoćena Hrvatska.
Prije ulaza na tribinu iza gola (ulaz K, blok 46, red 30), koja se nalazila malo poviše mjesta odakle su huligani bacali bengalke u teren a gdje je bilo i dosta hrvatskih navijača iz Njemačke, Belgije i Švicarske, francuski redari su, jednako kao oni pri ulasku u zonu stadiona, detaljno pregledali kako muškarce tako i žene i djecu.
Sam pogled na navijačko mnoštvo, u kojem su crveno-bijele kockice umnogome prevladavale nad crvenim bojama čeških navijača, budio je u svakom pravom hrvatskom navijaču osjećaj ponosa. Taj osjećaj je još više rastao kada je kapetan Dario Srna poveo svoje suigrače napadati iz pravca tribine na kojoj su bili hrvatski navijači. Rastao je taj ponos sa odličnom igrom Modrića, Rakitića i ostalih naših igrača koji su u svemu bili bolji od Čeha.
Na poluvremenu je vladalo oduševljenje i svi su jedva čekali nastavak „gaženja“ Čeha, kako na terenu tako i u navijačkom nadglasavanju na tribinama. Uživanje u utakmici doseglo je svoj vrhunac kada je Ivan Rakitić majstorski prebacio Petra Čeha za vodstvo od 2:0. Takva radost i veselje hrvatskih navijača nije odavno upamćeno. Već smo se tada svi vidjeli u Bordeauxu i razračunavanju sa Španjolcima za prvo mjesto.
Svu ta ljepota uživanja u utakmici nije bila puno umanjena ni nakon što je Danijel Subašić vadio loptu iz mreže. No, nenadni ulazak velikog broja francuskih specijalaca u zonu koja dijeli naš navijački blok od terena sa igračima izazvao je sumnju i pitanja: zašto, što se dogodilo? Jer, dotad nitko od nas na tom dijelu tribina nije vidio nikakav nered koji bi uzrokovao dolazak tako velikog broja čuvara reda.
Nedugo potom, u 86. minuti, na tribini dvadesetak metara ispod nas, je počelo huligansko divljanje desetak do najviše dvadesetak pojedinaca sa paljenjem i bacanjem baklji u teren. Kad je topovski udar srušio jednog sakupljača baklji, pobojali smo se scenarija iz Milana s upadom specijalaca na tribinu. Srećom, specijalci nisu preskakali ogradu već su gledali kako malobrojni francuski redari na tribini pokušavaju zaustaviti grupicu huligana, koji nisu bili u hrvatskim dresovima i čije ponašanje nije naišlo na podršku već na žestoku osudu od strane pravih hrvatskih navijača.
Svi ti koji su palili i bacali baklje bili su odjeveni u majice dugih rukava sa kapuljačama. Najviše ih je bilo u crnim, sivim i plavim majicama. Bili su mlađe dobi i uglavnom mršavi, a glave su im bile prekrivene kapuljačama i navijačkim šalovima. Njihovo bacanje bengalki i pokušaji da povicima "ovo nije moja Hrvatska, ovo nije moja reprezentacija" zadobiju podršku navijača nisu uspjeli. Hrabriji navijači oko njih počeli su ih psovati i vrijeđati. U jednom trenutku većina s tribine im je počela vikati: četnici, četnici,.. Navijači najbliži njima počeli su im otimati bengalke i tući se s njima. Drugi su se odmicali i bježali ustranu.
Kad su vidjeli da ne nailaze na podršku, kad je počelo pristizati više čuvara, huligani su se dali u bijeg. Bježali su na sve strane među publiku, gdje su počeli navlačiti dresove koje su imali sa sobom ili su dobivali od pomagača prema kojima su bježali. U trenutcima kad su se pokušavali presvući, ponovno su se sukobili sa hrvatskim navijačima koji su im dobacivali da oni nisu Hrvati. U toj svađi, iz koje se kod huligana razaznavao splitski naglasak, došlo je i do pozivanja na tučnjavu izvan stadiona. Kad su pojedini navijači počeli vikati slikajte ih, slikajte prije nego se presvuku, počeli su bjesomučno bježati i sakrivati se. Očito im je slikanje najviše smetalo pa su nesmetano bježali sa tribina i, kako svjedoče oni koji su vidjeli, bježeći se presvlačili izlazeći sa stadiona.
Trebalo im je vec na tribini polomiti i ruke i noge, pa lijepo predati specijalcima.