Na Europskom prvenstvu, koje se održava od 10 do 16. kolovoza, hrvatske će boje braniti 16 plivača i plivačica s nadom da će upravo pariški Olimpijski centar u Saint-Denisu biti mjesto gdje će se prekinuti dugi post bez odličja. Hrvatska, naime, čeka na medalju s europskih prvenstava u 50-metarskim bazenima punih deset godina, još od bronce Mateje Samardžić u Londonu 2016.
Vrijeme je za Hribara
Glavna uzdanica i prva zvijezda reprezentacije, kako ga je bez oklijevanja nazvao izbornik Pero Kuterovac, jest 22-godišnji Jere Hribar. Njegov bljesak na Europskom prvenstvu u malim bazenima u poljskom Lublinu krajem 2025. odjeknuo je sportskom javnošću te vratio vjeru u budućnost hrvatskog plivanja. Hribar je tada osvojio zlato na 50 metara slobodno i srebro na dvostruko dužoj dionici, čime je prekinuo devetogodišnji post Hrvatske bez pojedinačne medalje na europskim prvenstvima u 25-metarskim bazenima. No, nije stao na tome. Bio je ključni kotačić štafete koja je dohvatila povijesnu broncu. Uoči puta u Pariz, gdje će nastupiti u čak pet disciplina, istaknuo je:
– Treba ići korak po korak, prvo doći do finala, a onda uživati i prepustiti se. Osjećam da sam sve brži u bazenu, jedva čekam probati i bazen u Parizu.
Uspjeh u Lublinu nije bio samo Hribarova individualna priča. Brončana medalja muške štafete 4x50 metara slobodno, koju su uz njega činili Nikola Miljenić, Božo Puhalović i Luka Cvetko, bila je prva štafetna medalja za Hrvatsku nakon dugih 15 godina. Stoga ne čudi što izbornik Kuterovac i od štafete 4x100 metara slobodno u Parizu očekuje borbu za finale, što bi samo po sebi bilo izvanredan uspjeh. Ipak, snaga reprezentacije ne leži samo u sprinterima. Na popisu putnika nalaze se i dokazana imena poput Franka Grgića, koji će tražiti svoju priliku na dužim dionicama, te Nike Jankovića i Vlahe Nenadića. U ženskoj konkurenciji, iskustvo donosi Amina Kajtaz Pinjo, kojoj će ovo biti već sedmo europsko prvenstvo.
– Ne bih htio postavljati nikakva očekivanja pred naše plivače i plivačice, oni imaju dovoljno ambicija i očekivanja. Prevelika očekivanja znaju gurnuti sportaša u agoniju, a to nije dobro.
Dok se nova generacija priprema za iskušenja u Parizu, valja se podsjetiti bogate povijesti hrvatskih uspjeha na europskim prvenstvima u 50-metarskim bazenima. Od osamostaljenja, hrvatski su plivači osvojili ukupno 16 medalja, a priča je započela 1993. u Sheffieldu. Tada je legendarni Miloš Milošević osvojio broncu na 100 metara leptir. Šest godina poslije, u Istanbulu 1999., Milošević je uzeo srebro na 50 leptir, no tu je scenu već preuzeo čovjek koji će postati najuspješniji hrvatski plivač svih vremena na europskim prvenstvima – Gordan Kožulj. On je u Istanbulu osvojio dva srebra, na 100 i 200 metara. Kožulj je svoj zenit dosegnuo zlatnim medaljama na 200 metara leđno u Helsinkiju 2000. te u Berlinu 2002. godine. Uz njega, početkom milenija briljirao je i Duje Draganja, osvajač bronce (Berlin 2002.) i srebra (Madrid 2004.) na 100 metara slobodno, te Marko Strahija s broncom na 200 leđno iz Berlina.
Samardžić zadnja medaljašica
Ženska konkurencija također je ispisala lijepe stranice hrvatske plivačke povijesti. Od ukupno 16 europskih medalja, za četiri su zaslužne plivačice, a čak tri nose potpis dubrovačke sirene Sanje Jovanović. Njezin pohod na medalje započeo je broncom na 200 metara leđno u Madridu 2004. Nastavila je s broncom na 50 metara leđno u Eindhovenu 2008., da bi svoj najsjajniji trenutak u velikim bazenima doživjela u Debrecenu 2012. kada je osvojila srebro, ponovno u svojoj najjačoj disciplini, 50 metara leđno. Matea Samardžić je na Europskom prvenstvu u Londonu 2016. fantastičnom utrkom na 200 metara leđno osvojila brončanu medalju.
Otvori KEKS Pay
