Odgovor je ponudio jedan od pripadnika navijačke skupine Uvijek vjerni:
- Tamni Guinness! Pivo je bila najbolja stvar, jer naši igraju tako da, nažalost, moramo strepiti od Malte i Izraela, a Grke uopće ne želim ni spominjati.
Izgubila se sloga
Moramo se bojati i Letonije. Slaven Bilić je uoči dvoboja s nama uvijek dragim i simpatičnim Ircima otkrio da se za taj dvoboj pripremao na koncertu Poguesa koji su prije mjesec dana gostovali na zagrebačkoj Šalati.
Pjevač tog kultnog sastava Shane McGowan djelovao je koliko-toliko pristojno, ali kompletan je dojam da dečki s londonskog King Crossa više izgledaju veteranski. Otprilike se muče koliko i Slaven Bilić i njegovi kockasti u posljednje dvije godine.
Prije nešto više od godinu i pol dana razgovarao sam s jednim vrlo važnim igračem reprezentacije. Tada mi je otkrio kako se u svlačionici vatrenih izgubila ona vatra, ona sloga između izbornika, stožera i igrača. Dodao bih, većina reprezentativaca pronašla je unosne inozemne angažmane, prestala je biti željna pobjeda, a okupljanje reprezentacije se uglavnom tretiralo kao odmor od stresnih klupskih obveza. Bilo je to samo dva mjeseca nakon što se Hrvatska nije plasirala na SP 2010. godine te nakon nesretne noći u Funtani.
Tada sam napisao da bi za hrvatsku nogometnu reprezentaciju bilo najbolje da Slaven Bilić dade ostavku. Jer je izgubio kontrolu, igrači su ga se zasitili, bilo je vidljivo da je produljenje braka samo agonija. No, Vlatko Marković, pardon, Zdravko Mamić odlučio je još jednom pružiti Biliću ruku. U te gotovo dvije godine Slaven Bilić nije pobijedio niti jednu veliku reprezentaciju, nije pronašao niti jednog novog igrača, kao što je to učinio s Eduardom, Modrićem i Ćorlukom u jesen 2006. godine.Hrvatska je trenutačno iza Grčke po izgledima da izravno izbori EP sljedeće godine u Poljskoj i Ukrajini, te nas očekuje doista stresan nastavak kvalifikacijskog puta.
Novi eksces s Danijelom Pranjićem, koji je odbio pružiti ruku izborniku i članovima stručnog stožera, ljutit što nije igrao u Dublinu, te također kazao da su odnosi unutar vatrenih narušeni, samo je potvrda da Bilić više ne kontrolira vlastitu svlačionicu. Pranjićeva je gesta neprimjerena i za osudu, ali i vrlo znakovita. Svemu je pridonio i sam Bilić. Već je nekoliko puta naglasio kako će nakon EP-a, ako ga Hrvatska uopće izbori, napustiti klupu kockastih. Uglavnom, razmaženi hrvatski nogometaši to obilato iskorištavaju. I sve podsjeća na propalu vezu između muškarca i žene u kojoj nitko nema hrabrosti reći - zbogom!
Treba i novi predsjednik
Šteta je, nažalost, već napravljena, Bilić će zbog svoga ega, ali i zbog nekog budućeg angažmana, učiniti sve da Hrvatska izbori taj veliki turnir. Za to će se moliti i Vlatko Marković, jer još jedan izostanak s velikog natjecanja bio bi težak financijski udarac za Hrvatski nogometni savez.
Nažalost, izgubljene su dvije godine, samo nam ostaje da vjerujemo kako hrvatski navijači u studenome neće zbog tuge morati piti tamni Guinness.
Za godinu dana očekuje nas novi kvalifikacijski ciklus za SP u Brazilu, a u najtežoj skupini dosad čeka nas Srbija. Treba nam jak izbornik koji će srediti stanje u momčadi, pronaći neka nova imena, te hodati na tragu Cicinih kvalifikacija iz 2004./2005. i Bilićevih iz 2006./2007. Nadamo se da će u svečanoj loži tada sjediti i neki novi predsjednik. Koji je za sve ovo sada i kriv!
mučki_đubrivoje je napisao/la: sramota je šta je bilić napravio od reprezentacije >>>>>>> Dobro,a sto se ti ne prihvatis izbornickog posla i nacinis repku superlativnom