Ako se u Ciboninu životu sjećate 2013. godine i dva osvojena pehara onda ćete se sjetiti i Danijela Lutza (46) koji je ta dva naslova trenerski potpisao ali je onda nestao s domaće trenerske karte. Nije dobio priliku od kluba kojeg je, na neki način, i zadužio pa ga je bilo po bijelom svijetu, od Kosova do Južne Koreje i Filipina.
- Ne bih volio da se to dogodi bilo kojem mom kolegi to da osvoji trofeje a da od istog kluba ne dobije priliku da taj naslov i brani. Bez obzira na to što sam tada bio mlađi čak i od nekih igrača, mislim da sam zaslužio priliku i to se ne libim reći. No, to je realnost trenerskog posla i to me ojačalo.
A novu realnost za sebe potražio je najprije na Kosovu.
- Nisam htio čekati nego uzeti prvu priliku da dokažem sebi da mogu. Dogodilo se da je to Kosovo gdje sam s klubom, nakon lošeg starta, ostvario 19 pobjeda zaredom i gdje sam doživio možda i najljepše trenutke u karijeri. Jer, kada sam morao napustiti klub iz osobnih razloga, došlo je 200 ljudi koji mi praktički nisu dopuštali da izađem iz dvorane.
Nova prilika ukazala mu se na dalekom istoku, u Južnoj Koreji gdje je vodio momčad pod imenom Samsung.
- Rad u zemljama poput Južne Koreje, Filipina, Izraela predstavlja ogromno bogatstvo ne samo košarkaški nego i kulturološki. Vidio sam na koje se sve načine igra košarke, upoznao sjajne ljude.
A još davnih dana upoznao je današnjeg hrvatskog izbornika Tomislava Mijatovića kojem je u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo jedan od asistenata.
- Dosad sam radio s više izbornika kao što su Anzulović, Repeša, Perasović, Vranković, no s njima u Ciboni, a ovo je prvi put da sam u reprezentaciji.
A dojam je da je ovo najjača momčad koju je Hrvatska imala još od 2016. i petog mjesta na Olimpijskim igrama u Riju.
- Vrijeme će pokazati je li tome tako. Ono što je vidljivo na prvu jest sličnost u kemiji koju je imala tadašnja reprezentacija koju je vodio Aco Petrović i ovo sada. U oba slučaja svi su jako dobro svjesni trenutka i prilike koju imaju. Osim toga, jako se dobro zna hijerarhija momčadi i svi igrači koji su dio toga predani su želji da ova reprezentacija napravi nešto jako vidljivo. Oni su stvarno postigli vrhunsku stvar na način na koji su otišli na Olimpijske igre a mi se nadamo da ćemo otići na Svjetsko prvenstvo i da ćemo ondje imati što za reći.
A Lutz osobno ima što za reći kao osobni trener naših najboljih igrača ali i talentiranih klinaca. Afirmirao se kao stručnjak za individualni rad pa je svako njegovo ljeto radno.
- Zajednički nazivnik svih s kojima radim su maksimalna predanost i radna etika. To je moj uvjet jer ja ne mogu raditi s nekim tko je doveden na silu ili ne vidi koja je poanta tog dodatnog rada.
Ovog ljeta radi s NBA centrima Zupcem i Matkovićem all i s nizom mladih igrača čija imena još ne znače puno ali ne zadugo.
- Sve je počelo 2013. godine a proisteklo je iz mog odnosa s Bojanom Bogdanovićem kojem je tada trebalo da krene raditi tako - kazuje Lutz koji se gotovo specijalizirao za individualni rad s vrhunskim košarkašima.
- Ja bih to volio odijeliti i rad u klubu je još uvijek moj prioritet i ja tražim situacije koje će mene ispunjavati. A hrvatsko tržište je dosta zatvoreno u smislu projekata s mladima što je neki moj interes i dosta se faktora poklopilo da trenutačno nisam u klupskoj košarci. S druge strane, jako mi je važno da su moji klijenti zadovoljni i da mi se uvijek vraćaju jer očito shvaćaju koliko im pomaže ta vrsta rada.
U kojoj mjeri je taj dodatni ljetni rad potreba a u kojoj mjeri trend?
- S vremenom je to postalo esencijom za svakog ponaosob. Nekad se radilo u grupama, u nekim kampovima, a sada je to više pojedinačni pristup. Kada se u europskoj pa i hrvatskoj košarci broj utakmica približio onome u NBA ligi, a to znači i velik broj putovanja i nemogućnost treniranja, to je dovelo da se igrači ne mogu posvetiti svom napretku osim u fizičkom pogledu. Jer, tehnički aspekt je zapostavljen s obzirom na to da se sve svodi na taktičke pripreme za konkretnu utakmicu.
Kako to rade NBA igrači, domicilni Amerikanci?
- Ima igrača koji se izoliraju i posvete se određenom elementu na kojem rade. Dosta njih na izlaznim razgovorima iz sezone u klubu dobije ono na čemu bi trebali raditi. Amerikanci su skloni radu u skupini ali onda one moraju biti homogene. Ipak, pojedinačni pristup je najbolji jer i dva igrača, bez obzira koliko imali slične potrebe, su dvije različite situacije.
Po Americi je dosta kampova koje organiziraju menadžerske agencije za svoje igrače.
- Niti u jednom tom kampu ti za tih sedam do 14 dana nećeš postati značajno bolji ali je dobro da igrači imaju priliku usporediti se s drugima, dobiti informacije na čemu trebaju raditi pa i staviti se u izlog.
Dakle, kao što pubertetlije najbrže rastu preko ljeta tako se očito i ljeti najbolje razvijaju sposobnosti.
- To je nova realnost i igrači shvaćaju da nema više luksuza u pauzama većim od mjesec dana. Priprema za novu sezonu mora se raditi u slobodno vrijeme, bilo da je tjelesna ili tehnička. U sezoni još i ima vremena za teretanu ali ne i za individualne treninge u smislu rada na detaljima.
Kakva je praksa, koliko se elemenata igre uzme da bi ih se poboljšalo?
- Ne više od dva. Najčešće je to kombinacija, jesu li to napadački završeci, je li to šut, post igra a ono na što ja pokušavam natjerati igrače jest igra dodavanja koja je najzapostavljeniji element. S bekovima se radi kreacija iz igre dva na dva, napadanje u prijemu lopte, dribling a igrači dominantni na postu poput Zupca rade na tome kako rješavati udvajanja. Premda je malo teže organizirati ali je vrijedno jest i rad na obrambenim elementima za što su potrebni i sparing partneri. No, NBA i sada NCAA ugovori igračima omogućuju luksuz da ulažu u sebe pa će tako ulagati i u osobne trenere i sparing partnere. Svi ti vrhunski igrači imaju kvalitetu a mi radimo poliranje. Uvijek se radi na najviše dva elementa koja treba popraviti ali i "ponavlja se gradivo" iz onoga u čemu su dobri.
Sve je više mladih igrača koji posežu za individualnim radom što ponekad koriste i kao izgovor da zaobiđu reprezentaciju.
- Ako govorimo o mlađim uzrastima moram se odmah deklarirati da nikad nikome od njih nisam sugerirao da propuste reprezentaciju u odnosu na individualni napredak jer je praksa pokazala da jedno ne može zamijeniti drugo. Tim igračima stižu sugestije s raznih strana, puno je tu šumova, a ja ću reći da reprezentacija nikad ne bi trebala biti zamijenjena s nekim individualnim programom naročito ne kod ekstra talentiranih. Ono što pak jest realnost jest da mladi igrači u našim klubovima često nemaju dovoljno dobre uvjete za napredak i brušenje talenta pa im je ljeto razdoblje kada mogu napredovati.
Novi izgovor za odbiti reprezentaciju je NCAA pri čemu, mnogima, nije jasno što se tamo radi u srpnju ako se zna da ta liga ne počinje prije studenog?
- Ti momci su sada jako dobro plaćeni pa imaju odgovornost prema programu koji od njih traži da budu tamo. Znam to jer radim s nekoliko NCAA igrača. Na nekim fakultetima se skupe čak i u lipnju kako bi radili na fizikalijama a taj aspekt je uvijek bio problem naših mladih igrača. Druga stvar je što se s tim transfer portalom svako ljeto veliki postotak igrača mijenja pa treneri što prije žele uspostaviti svoj sustav rada i igre.
Ponovimo mi pak s kim je sve to Lutz dosad radio?
- Prvi igrač s kojim sam radio bio je centar Zadra i Cibone Jure Lalić. S Bogdanovićem sam radio 12 ljeta a sa Zupcem mi je ovo, čini mi se, peto ljeto. Ono što mi je drago jest da je Karlo Matković već drugu godinu s nama. Radim i s dvojicom NCAA igrača Andrijom Jelavićem i Ivanom Jurićem. Istaknuo bih i košarkašicu Leu Vukić, prvu djevojku s kojom radim, i ona je sve ovo što joj se dobro događa sasvim zaslužila jer je ogroman radnik. Košarku trenira jako kratko a u reprezentaciji U-20 bila je jedna od tri najvažnije igračice. Imam i dosta mladih igrača kojima ne bih stavljao breme imena ali su svi maksimalno motivirani. Nisu u ovom programu zato što ih na to roditelji tjeraju ili fantaziraju o svotama budućih ugovora već su to jako vrijedni momci.
Kako je za raditi s hrvatskim NBA igračima? Krenimo s Babom Bogdanovićem?
- Ja ništa s njim ne bih uspio postići da on nije vrhunski profesionalac. Neke stvari koje je on napravio u karijeri ljudi uzimaju zdravo za gotovo no on se od igrača koji je većinu postizao na fizičke predispozicije i šut razvio u igrača koji je interpretirao pick and roll, koji je u NBA ligi dobivao lopte na niskom postu jer je napredovao u igri leđima košu ali i ubrzao svoju igru. On je jedan od rijetkih koji je radio dva puta dnevno pa čak i u Dubrovniku na temperaturi od 40 stupnjeva, u dvorani bez klime, i to u vrijeme kada je imao najbolje ugovore.
Kako je pak sa Zupcem za kojeg svi koji ga poznaju ističu da ima visoki kvocijent igračke inteligencije?
- On ima izuzetno visok IQ, i životni i košarkaški. Uhvatio se za rad na zabavan ali i mukotrpan način. On sluša preporuke koje dobije u klubu i onda se toga uhvati i ne pušta. S obzirom na njegovu visinu kod njega je trebalo spustiti težište što donosi brže reakcije i kvalitetnije završetke i mi smo u tome uspjeli jer je on prihvatio način na koji ja to radim.
Za Karla Matkovića se pak zna da je najbolji defenzivac među našim visokim igračima.
- Njegove defenzivne mogućnosti su neslućene jer zahvaljujući mobilnosti, sjajnim lateralnim kretnjama, može preuzeti bilo koga u obrani. No, koliko god mu je to prednost to je bila i mana jer su ga i treneri tako koristili pa je bila zapostavljena njegova napadačka igra. No, njegov postotak šuta za tricu u posljednjoj sezoni najbolje govori koliko je u tom segmentu napredovao i koliko je tome posvećen.
Za Karla valja spomenuti još nešto na temu radne etike.
- On se nedavno oženio ali je i prije toga bio s reprezentacijom a deset dana nakon vjenčanja već je počeo trenirati. S obzirom na to da će zbog svoje poboljšane trice sada ući u izvješća skauta on sada mora raditi na tehnici driblinga, ulaska u šut i slično - zaključio je Lutz, danas jedan od pomoćnika izbornika muške reprezentacije Tomislava Miijatovića.
Otvori KEKS Pay
