Baš kao i u slučaju Dine Rađe, kojeg je predložio malo poznati splitski Adriatic, tako se i s Giuseppeom Giergiom dogodilo da ga za Košarkašku kuću slavnih kandidira jedan lokalni klub (Voštarnica).
– Iznenađen sam predlagačem jer to je klub u kojem se ja rekreiram, pet puta tjedno, pet na pet. A ti su mi ljudi prije mjesec dana, za moj 81. rođendan, priopćili da su to učinili. Zar nije sramotno da mene moj KK Zadar još odavno nije predložio – pita se legendarni, još uvijek vitalni, zadarski veteran.
Bio u najboljoj petorci SP-a
Do Rađina slučaja malo je bilo poznato da kandidaturu za prijam u HOF (Hall of Fame) mogu poslati mnogi. Od nacionalnog košarkaškog saveza, preko klubova za koje je taj igrač igrao ili nije igrao pa sve do medijskih kuća.
– Čim su me stavili na listu kandidata za međunarodnog uvrštenika u Kuću slavnih, očito je da zadovoljavam kriterije. Imam dvije igračke medalje sa svjetskih prvenstava i jednu trenersku te jednu medalju s europskih prvenstava. A bio sam i član najbolje petorke na SP-u.
Bio je Pino i svojevrsni košarkaški pionir na ovim prostorima.
– Prije dolaska na scenu Daneua, Koraća i moje malenkosti, jugokošarka bila je na razini Papue Nove Gvineje. Doduše, ja nisam 1961. u Beogradu sudjelovao u osvajanju prve jugomedalje jer sam polagao za pomorskog časnika, ali jesam kasnije. Recimo, 1963. mi smo u Brazilu osvojili svjetsko srebro, a ja sam bio izabran u najbolju petorku SP-a. A nakon tih medalja Zadar je, dobrim dijelom zahvaljujući i meni, postao grad košarke. Kreši Ćosiću svaka čast, no on je ovdje proveo samo šest godina.
Za Ćosića se, kaže, borio rukama i nogama da ga 1967. Žeravica povede na SP u Urugvaju.
– Neki su znali reći da sam ja to prenapuhao pa sam na jednom trenerskom seminaru, na kojem je bio i Žeravica, tražio od njega da pred svima potvrdi je li to istina ili nije. Ja sam tada Žeravici rekao da griješi ako misli, pored Ćosića, na SP voditi beogradskog centra Marojevića. Kad je on meni kazao da mu rušim autoritet, ja sam mu kazao da se ne brine i da ćemo Daneu, Korać i ja od njega napraviti velikog trenera kao što smo to učinili i od Ace Nikolića. Aco nama tada nije imao što ponuditi, ali bio je korektan pa je kasnije na seminarima govorio da je košarku naučio od svojih igrača.
Giergia je bio vižljast, okretan, bek koji je igračke trikove “krao” od legendarnog Boba Cousyja.
– Moja teta Danka poslala mi je iz SAD-a 16-milimetarski film s utakmicom Boston Celticsa pa sam molio prijatelja koji je radio u kinu da mi ga pušta u jutarnjim satima. Tada sam kod Cousyja prvi put vidio leđni dribling ili onaj kroz noge, a kasnije sam ja protiv tog istog slavnog beka i igrao kada je na Šalati gostovao njihov Dream Team s Bobom Cousyjem, Oscarom Robertsonom i Billom Russellom. Sjećam se da su nas pobijedili s 22 razlike, a ja sam u selekciji Hrvatske bio daleko najbolji igrač. Igrali su oni tada na Tašmajdanu i protiv Srbije i pobijedili 50 razlike.
Kako nije smio otići igrati u inozemstvo (“nisam bio po volji režimu jer nisam imao dlake na jeziku”), poslužio se trikom.
U Zadru status urođenika
– Otišao sam u Goriziju raditi kao trener, no zato sam tijekom sezone sedam puta dolazio u Zadar da bih igrao važne utakmice da moj klub ne bi ispao iz Prve lige.
Zbog pečalbarenja u Italiji, Giergie nije bilo 1970. na SP-u u Ljubljani na kojoj će SFRJ postati svjetski prvak s hrvatskom petorkom (Tvrdić, Plećaš, Šolman, Ćosić, Skansi). No, zato je sudjelovao u dva nova Zadrova naslova prvaka države (1974. i 1975.). Godinu poslije, s 39 godina, oprostio se od aktivnog igranja i od kluba kojem je toliko dao. I stoga smo ga opetovano pitali zašto ga se njegov KK Zadar nije sjetio.
– Ja u svojem gradu imam status urođenika, poput indijanskog poglavice Geronima svojedobno u Americi. Ja sam očito to za određeni krug ljudi koji su 40 godina živjeli preko mojih leđa.
Osvrnuo se i na sadašnje stanje.
– Neki mudraci kontaminirali su cijelu hrvatsku košarku virusom neznanja, pa tako i Zadar. Kada sam ja u Zadru bio direktor, u četiri godine osvojili smo pet trofeja. Potom su mene potjerali, a sada se taj klub redovito bori za ostanak u regionalnoj ligi. No, s obzirom na “Papuance” koji su došli iza mene, to mene ne čudi.
U Košarkaškoj kući slavnih u Springfieldu Hrvatska ima četiri počasnika (Ćosić, D. Petrović, Novosel, Rađa), najviše od europskih zemalja, a osim Giergie kandidat za petog Hrvata u HOF-u jest i Toni Kukoč. Splitskom Pink Pantheru to je već šesta nominacija pri čemu valja reći da će Pinu i Kukiju protukandidati, s ovih prostora, biti Vlade Divac i pokojni Ranko Žeravica. Budući da je ove godine uvršten Dino Rađa, nekako nam je teško vjerovati da će posebno povjerenstvo opet izabrati Hrvata, no za Kukoča ionako govore da je samo pitanje godine u kojoj će se to dogoditi.
>> Pogledajte doček mladih hrvatskih košarkaša
Skromnost mu je vrlina, ja, pa ja, ni Krešo mu nije ravan, ali mora se priznati da je je imao rezultata. Bilo bi mi drago da dobije to priznanje.