Što se tiče elitnog vaterpolskog klupskog natjecanja Lige prvaka, možemo zaključiti da je situacija po onoj narodnoj: ista meta, isto odstojanje. Jer u finalu završnog turnira koji se i ove godine igrao u Beogradu finalisti su bili isti, a i pobjednik. Samo što je Pro Recco lani pobijedio Novi Beograd nakon izvođenja peteraca (13:13 – 17:16), a ovaj put, u subotu navečer, talijanski je prvak bio mnogo uvjerljiviji i do krune došao s pobjedom 14:11.
Ima inteligentna rješenja
Nije dobro to što je tako Recco osvojio 11. naslov europskog prvaka i značajno pobjegao našoj Mladosti koja je ostala na sedam niti to što je do prijestolja stigao treći put u nizu, pa žapci ni u tome više nisu raritet, ali je sjajno to da je trener talijanske momčadi Cavtaćanin Sandro Sukno (32), a jedna od važnijih poluga u momčadi na poziciji sidraša Zagrepčanin Luka Lončar (35).
Sandro nam je poručio da je jako sretan i da mu je drago jer su "od prvog dana bili najbolji na turniru", a s Lukom smo zapodjenuli nešto opširniji razgovor. Pa, kako je to njemu izgledalo?
– Sad to izgleda lagano i uvjerljivo, no nije bilo baš tako. Sve su momčadi imale ambiciju osvojiti trofej ili barem otići što dalje i zato smo mi odigrali tri teške utakmice: najprije s Ferencvarosom, potom s Vouliagmenijem i na kraju s Novim Beogradom, koji je uz sebe, naravno, imao i podršku ispunjenih tribina. No, mi smo dokazali da smo i dalje najbolja momčad u Europi, u sve tri utakmice suparnike smo slomili u trećoj četvrtini – naglasio je Luka za kojega stručnjaci kažu da pronalazi inteligentna rješenja u igri, često koristeći snagu suparnika. Odgovoran je i borben, a može igrati i braniča.
A kako se proslavio naslov?
– Proslavili smo uspjeh u beogradskom restoranu. Malo smo se opustili, smjeli smo i popiti malo vina ili piva, ali sve je bilo dostojanstveno, kako i priliči najboljoj momčadi Europe.
S kime ste najbolji u momčadi Recca?
– Dobar sam sa svima, kao i svi ostali, nema tu nikakvih podjela, što se najbolje vidi u vodi. A privatno sam se malo više družio sa strancima Gergom Zalankijem, Benom Hallockom i Aaronom Youngerom, koji je kao i ja bivši jugaš. Znali smo kartati na putovanjima, razmjenjivati iskustva...
Družio, to je prošlo vrijeme. Znači li to da je istinita informacija da prelazite u redove grčkog Olympiakosa, još jednog velikana europskog klupskog vaterpola?
– Da, sve smo dogovorili, potpisat ću ugovor na godinu plus godinu, što i meni odgovara. Sad ću malo uživati u Hrvatskoj, a poslije pravac Grčka i nova epizoda u mojoj karijeri.
A može li se dogoditi vaš povratak u hrvatsku reprezentaciju?
– Za mene je to završena priča. Ja sam svoje dao. Reprezentacija ima dva kvalitetna i iskusna sidraša, a tu su i mladi koji dolaze, tako da smo na tom mjestu dobro pokriveni.
A povratak u Mladost?
– Tu je bilo nekih kontakata i moja želja da se vratim na Savu nije sporna. No, Mladost se mora prije toga malo posložiti, financijski i kadrovski, tako da bude konkurentna u borbi za europske naslove. Današnja Mladost nije konkurentna ni za domaće naslove, a kamoli za europske.
Kako vam je bilo u Italiji ove dvije godine?
– Prva godina bila je malo teža, ali u drugoj sam zbilja uživao. Bio sam tu s obitelji, suprugom i kćerima Emom, koja ima 14 godina, i Paulom koja ima 11. One su tu išle i u školu, naučile su talijanski jezik i to će im ostati za cijeli život.
Sad se moraju preusmjeriti na grčki?
– Pa, postoji u Ateni i talijanska škola, a grčkoga neka nauče onoliko koliko mogu. Neće im smetati, može im samo koristiti.
U ove dvije godine u Reccu, vi i Sandro osvojili ste sve što se moglo, dva Kupa prvaka, dva Superkupa, po dva talijanska prvenstva i kupa. Kako ste surađivali?
Osjetio se njegov odlazak
– Fantastično smo surađivali i on je za mene najbolji trener na svijetu. Divim mu se kako vodi utakmice, kako vodi treninge, kako nas psihološki priprema i motivira. Ali ono što mi se najviše sviđa kod njega jest to što je – pošten.
A ima samo 32 godine i mogao je još igrati?
– Nažalost po sve nas, morao je prekinuti igračku karijeru. U igrama i rezultatima reprezentacije osjetio se njegov odlazak, ali presudila je viša sila. No, po onoj narodnoj, svako zlo za neko dobro, zarana je krenuo u trenerske vode, već je napravio ime i karijeru, ali mislim da ga pravi rezultati tek očekuju.
A čemu mjenjati Tucak odlično radi svoj posqao koliko ste ga pljuvali dokazao vam je drugačje