Šok – da, ali iznenađenje – teško. Ovako bismo najkraće mogli oslikati Rijekino ispadanje od Olimpije u play-offu Konferencijske lige, pri čemu je šok naravno izazvala petica u Rijekinoj mreži, a još više ponašanje Rijekinih navijača u Ljubljani.
Zašto Rijekino ispadanje nije iznenađenje? Najprije zato što je Rijeka ispala od bolje momčadi, koja će sada drugu godinu zaredom nastupati u grupnoj fazi Konferencijske lige, a potom i stoga što je duboka kriza hrvatskog klupskog nogometa – s ranim i bolnim europskim eliminacijama – na djelu već nekoliko sezona. Naravno pritom izuzimajući Dinamovu već desetljetnu europsku postojanost. Ona ne spada u ovu priču.
PREPUNA SPLITSKA RIVA
Otvori KEKS Pay
Razvoj igrača uništen je ukidanjem drugih ekipa, a problem sa strukom je uvijek postojao (treneri i stručni stožeri). U njih klubovi ne vole ulagati jer ih ne mogu prodati kasnije, ne mogu na njima zaraditi ko na igračima. Zato imate toliki nesrazmjer između vrijednosti igrača i rezultata... Stručni stožeri ne prate razvoj nogometa, čak i Dinamu tu ima jako, jako puno problema. Dinamo to donekle može nadoknaditi individualnim kvalitetama igrača, no ostali klubovi očito ne mogu... Pogledajte koliko je Qarabag napravio šansi, koliko je uigraniji s lošijim igračima od Dinama. Olimpija i Rijeka je isto dobra usporedba, Hajduk, Osijek itd. Kretanja igrača, presing, obrana, u svim segmentima su protivničke ekipe bile bolje, s igračima čija je vrijednost nekoliko puta manja... Evo pogledajte Qarabag. Ima li tamo itijedan igrač koji bi bio standardan u prvoj postavi Dinama?