Igor Štimac otišao je s Ćirom Blaževićem, Branko Grgić je u rujnu ostao sam u sedlu. Predsjednik koji s trenerima briše pod kada se sjeti (Gudelj je samo posljednji u nizu) niti jednog trenutka nije promislio o svom odlasku.
Zastrašujuća je lakoća kojom Grgić smjenjuje ljude. Luka Bonačić je u posljednjih dvadeset mjeseci osmi čovjek na klupi. Strašan Grgićev niz. Pometeni su Vulić, Nadoveza, Katalinić, Slišković, Štimac, Blažević i Gudelj. A da ne govorimo kako je u klub doveo Asanovića, Bilića, Bokšića i Štimca. Danas se vatrena četvorka pozdravlja jedino na sudskim raspravama, više nije u Poljudu, ali tu je zato Grgić.
Priča o Grgićevoj nedodirljvosti vrlo je jednostavna. Hajdukom već godinama vlada politika. I to ona lokalna, pomiješana s najvišim instancama, koje u priču ulaze kada zagusti do kraja. Politika postavlja i smjenjuje predsjednike.
A Grgić je politički maher, vezama je preko državnog vrha Hajduku osigurao milijune kuna. Usto, miljenik je najvažnijeg Hajdukova navijača, premijera Sanadera. I zato dok politika drukčije ne odluči, a u njezinim raljama Hajduk će biti i nakon dolaska tog famoznog Zakona o sportu, neće biti promjena u Poljudu.
Otvori KEKS Pay
