Gledamo turnir u kojem pravog favorita nema, gdje je tek Kostarika uljez, ali samo na papiru
Kakav će samo biti južnoamerički okršaj Brazila i Kolumbije u četvrtfinalu, Kolumbija ima zacijelo najbolju generaciju u povijesti, iznimno nadarene igrače koje je izbornik Jose Pekerman fino ukomponirao u uhodanu cjelinu.
Komentari 7
Ma što se stalno osvrćete na Hrvatsku...glede ovog Mundiala, prošlo svršeno vrijeme...nije više vrijedno spomena, samo za statistički pogled, ogled i dogled...vrijeme je za neke nove stvari...uživajmo u vrhunskom nogometu...istinskih majstora...pogledajte priču SAD-a: pazite njihov predsjednik ide gledati utakmicu protiv Belgije, ehej društvo??? u zemlji di su američki nogomet, baseball i hockey na prvom mjestu...a pitanje, a zašto...pa zato jer svi znaju da je američka ekipa vrhunski posložena, sjajno motivirana i ambiciozna... i da stremi da jednog dana postane svjetski prvak...to je to...u tom grmu leži odgovor...pametnom i ovo dosta...
...Bullshit!
točno. Od ovih 8 momčadi svi mogu postati svjetski prvak, osim vjerojatno Kostarike. I točno da su opet uglavnom očekivane ekipe došle među 8 najboljih (osim opet Kostarike koja je tu apsolutno zasluženo i Španjolske i Italije koje je večina ovdje očekivala). Ali je istina i da su se svi (osim Kolumbijaca i Francuza) jako namučili da dođu ovdje, lako su tu mogli biti Švicarska, Čile, Meksiko i SAD. Zadnji pasos o Hrvatskoj? Pa istina je da mi tu ne bi imali što raditi. Iako se busamo o prsa da smo najbolji protiv najjačih, baš se i ne sječam da smo nekog jakog skinuli nakon 2008. Zašto je tome tako? Možda zato jer ima boljih, bržih, okomitijih od nas. Također se hvalimo da igramo posebnim nacionalnim nabojem. Istina, ali kada vidiš da Brazilci plaću za vrijeme intoniranja himne, da Kostarikanci, Grci, Alžirci, Amerikanci fanatično jure terenom i bore se do zadnjeg atoma snage protiv objektivno boljih momčadi, da Alžirci i Grci poklanjaju premije siromašnima, onda se dolazi do zaključka da nacionalni naboj ne izostaje ni kod drugih, pa čak i da je možda izraženiji.
A kad s odmakom izanaliziraš 1998., također dođeš do zaključka da je Ćiro imao tada toliko sreće da je naši i danas otplaćuju s kamatama. Recimo u vidu nesreće kod ždrijeba da smo izvukli poziciju u kojoj su se naši najviše naputovali između gradova gdje su igrali, dok su Meksikanci sve odigrali u krugu od 500 km (a moglo je biti i obrnuto s obzirom da su se i mjesta u grupi izvlačila).
moj favorit je kolumbija od prve tekme koju sam vidio kako su dobri!!
Mi smo tu gdje jesmo zasluzeno, jer vec par godina igramo lose i negledljivo. Nazalost trenera nemamo osim Bilica i prosineckog. Nije kovac kriv nista, Krivi su oni sto su ga postavili.ipak nije sve tako crno, crno ce Bit ako nam zoran mamic bude sljedeci izbornik.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
...ovaj clanak je napisan za ljude koji su u vezi nogometa - vise u kontaktu sa bocom pive nego sa loptom.