Uz dvije medalje za osvojeno prvenstvo i kup, napadač Dinama Mario Gavranović (28) od svog bi kluba trebao dobiti još jednu posebnu medalju, ili neku bogatu premiju.
Prvo je s dva gola na Poljudu odlučio bitku za HNL, a sada je jedinim golom na utakmici presudio i finale kupa. Ovaj maleni, ali pakleni napadač i strijelac opravdao je činjenicu što se Dinamo rukama i nogama borio da ga zimus s Rujevice dovede u Maksimir.
- Ma nisam ja heroj, ja sam napadač pa je red da ja i zabijam. No, i moji suigrači obavili su puno posla u ovom finalu – rekao je skromni Gavranović, koji ne samo da je uspio i drugu sezonu zaredom stići do dvostruke krune, već mu je uspio osvojiti kup već s četvrtim klubom u karijeri.
Specijalist za kup
- Da, ponosan sam na taj doseg. Osvojio sam kup sa Schalkeom, Zürichom, Rijekom, pa sada s Dinamom. Očito da mi utakmice kupa leže, hehe – rekao je simpatični Gavranović, kojemu očito leže i braniči Hajduka.
A njima se pak od njegovih prodora vrti u glavi.
- Čini mi se da mi je ovo već šesti pogodak protiv Hajduka, nekako baš volim igrati protiv njih, te su mi utakmice poseban motiv.
Hajdukov Grk Savvas pamtit će Gavranovića, jer zbog ovog je Švicarca bio tragičar utakmice.
- Greške poput Savvasovih se događaju, ne treba ga sada osuđivati. Bio je težak teren u prvom poluvremenu, napao sam Savvasa s ciljem da izbije loptu u aut, no on se nekako poskliznuo i ja sam to brzo iskoristio. Išao sam jedan na jedan na Stipicu, i to sam iskoristio – opisao je ključni trenutak utakmice Gavro.
Kao pravi sportaš Gavranović je priznao da su neke sudačke odluke bile na štetu Hajduka.
- Za penal su mi rekli da nije bio dovoljan intenzitet da bi sudac svirao najstrožu kaznu, a što se tiče zaleđa Saida, možda je sudac pogriješio, jer činilo se kao da su u liniji. No, mislim da nisu presudili suci, već naša kvaliteta. Ne bi se hajdukovci trebali vaditi na suđenje, mi smo svoje šanse iskoristili, oni svoje nisu. Bolja smo momčad, to je jedina istina. Veseli me što je utakmica bila korektna, što nije bilo puno oštrih startova.
Na kraju se Gavro osvrnuo na cijelu polusezonu u Dinamu.
- Bilo je dosta oscilacija, turbulencija, ali na kraju je najvažnije da smo osvojili oba trofeja. Otkako sam ja zimus stigao u Dinamo, promijenili smo tri trenera, no mi igrači ne bi se smjeli opterećivati takvim stvarima. Mi se moramo fokusirati na teren. A uostalom, i mi smo krivci što su treneri dobivali otkaz, jer smo igrali loše u nekim utakmicama, pa su oni stradali.
A kakav je Marijev plan s Dinamom za sljedeću sezonu?
Sretan sam u Dinamu
- Jako sam sretan u Dinamu, vjerujem da ću ostati, i da ćemo doživjeti još puno lijepih trenutaka. Cilj je napraviti europski iskorak, proći u skupinu Lige prvaka ili barem Europske lige. No, ne trebamo puno pričati, već krenuti žestoko s pripremama i onda biti spremni za te europske izazove.
Marijev učinak u Dinamu ove je polusezone sjajan, u 17 utakmica zabio je devet golova, no uglavnom su to bili pogoci za pobjedu. A takav učinak sigurno će mu pomoći da u dresu Švicarske ode u Rusiju.
- Nadam se da ću na Mundijal. Fizički sam jako spreman, u odličnoj sam formi, i imam osjećaj da ću biti među 23 odabrana za SP. Švicarska je u skupini s Brazilom, Srbijom i Kostarikom, kakve su tu šanse Gavranovićeve reprezentacije?
- I Švicarska i Hrvatska imaju teške skupine, ali prolazne. Mislim da je bitno da u svaku utakmicu uđemo sto posto, a ne da mislimo da ćemo s nekima lakše do pobjede. Sigurno je da ću na SP-u navijati i za Hrvatsku, jer ovo je jednako moja zemlja kao i Švicarska – zaključio je Gavranović.
Čestitke Dinamu, čestitke Mamiću i suradnicima, sramota me što sam Hajdukovac, ali što se može, vrijeme će valjda očistiti ono belosvetsko igračko smetište zvano “bili”!