Nekoliko tjedana nakon spektakularnog finala Svjetskog nogometnog prvenstva 2026., 11 američkih gradova domaćina optužuje FIFA-u za neisplatu obećanih milijuna dolara. Dok se predsjednik Gianni Infantino hvali rekordnim prihodima, gradovi koji su podnijeli najveći teret organizacije ostavljeni su na cjedilu, s praznim blagajnama i gorkim okusom u ustima. Seattle, San Francisco, Los Angeles, Dallas, Houston, Kansas City, Atlanta, Philadelphia, Miami, Boston te New York/New Jersey sada kolektivno potražuju milijune dolara od krovne svjetske nogometne organizacije, FIFA-e.
Prema izjavama četvorice visokopozicioniranih rukovoditelja iz organizacijskih odbora gradova domaćina, koji su inzistirali na anonimnosti kako bi zaštitili svoje profesionalne odnose, visoki menadžment FIFA-e usmeno im je i opetovano jamčio isplatu od po milijun dolara svakom gradu. Ta sredstva trebala su biti uložena u izgradnju malih nogometnih terena i potporu lokalnim društvenim projektima. Obećanje je uslijedilo nakon što je predsjednik FIFA-e Gianni Infantino javno najavio identičnu donaciju gradovima domaćinima Klupskog svjetskog prvenstva 2025. godine. Međutim, tjednima nakon finala obećani novac nije stigao, a frustrirani gradski dužnosnici sada bezuspješno pokušavaju dobiti odgovore od FIFA-inih zaposlenika.
Iznos od 11 milijuna dolara, koliko FIFA ukupno duguje američkim gradovima, zvuči gotovo trivijalno u usporedbi s vrtoglavim financijskim uspjehom koji je organizacija ostvarila. Za ciklus od 2023. do 2026. godine, koji uključuje i netom završeno prvenstvo, FIFA je objavila rekordne prihode koji premašuju nevjerojatnih 15 milijardi dolara. Ta brojka zasjenjuje čak i njihove vlastite, već iznimno optimistične projekcije od 11 milijardi dolara. Upravo taj nesrazmjer budi bijes u gradskim upravama. Dvojica direktora iz odbora domaćina izjavila su za The Athletic kako im je neshvatljivo da organizacija koja raspolaže tolikim novcem oklijeva ili odbija isplatiti relativno sitne iznose gradovima koji su billi domaćini SP-a
Ovaj spor samo je vrh sante leda koja otkriva duboko problematičan poslovni model Svjetskog prvenstva 2026., model koji je po prvi put u povijesti u potpunosti išao na ruku FIFA-i, a na štetu domaćina. Za razliku od prethodnih turnira, gdje su lokalni organizacijski odbori preuzimali troškove, ali i dijelili dobit, ovoga puta FIFA je djelovala izravno, ugovarajući sve s gradovima. Prema tom aranžmanu, krovna organizacija kontrolirala je gotovo sve izvore prihoda: od medijskih prava i sponzorstava do prodaje ulaznica, ugostiteljskih usluga i suvenira.
Da bi se shvatio razmjer javnog ulaganja, dovoljno je pogledati primjer Kansas Cityja. Organizacijski odbor tog grada primio je 42,5 milijuna dolara od savezne države Missouri, 28 milijuna od Kansasa, 14,8 milijuna od samog grada Kansas Cityja te još 1,5 milijuna iz drugih javnih izvora. To je ukupno 86,8 milijuna dolara iz džepova poreznih obveznika, čemu treba dodati i 59,5 milijuna dolara federalne pomoći za sigurnost te 13,3 milijuna dolara federalnih potpora za prijevoz. Kao da to nije dovoljno, država Missouri odrekla se i državnih i lokalnih poreza na promet od prodaje ulaznica za utakmice, što je, prema predturnirskoj analizi, značilo dodatnih 15,6 milijuna dolara prepuštenih FIFA-i. Slične priče ponavljale su se diljem Sjedinjenih Država. New Jersey morao je uložiti desetke milijuna u nadogradnju prometne infrastrukture, a trošak postavljanja novog travnjaka na stadionu MetLife za finale, vrijedan 13 milijuna dolara, također je pao na leđa lokalne zajednice. Na kraju, gradovi su ostali s golemim računima i jednim neispunjenim obećanjem o "naslijeđu" vrijednom milijun dolara, koje se sada čini kao uvredljivo mala utješna nagrada.
U središtu cijele operacije stoji Gianni Infantino, čija je vladavina obilježena nemilosrdnom komercijalizacijom nogometa. Kada se 2016. kandidirao za predsjednika, obećao je učetverostručiti prihode organizacije, a prvenstvo 2026. bilo je ključan korak u ostvarenju tog cilja. Suočena s kritikama, FIFA se brani argumentom svojevrsnog "Robina Hooda". Tvrde da će se milijarde dolara profita, ostvarenog na leđima američkih gradova i navijača, redistribuirati za razvoj nogometa u najsiromašnijim zemljama svijeta. Taj model, u kojem se razvojna sredstva jednako dijele na svih 211 članica, znači da i male nacije poput Montserrata dobivaju financijsku injekciju koja predstavlja značajan postotak njihova BDP-a.
Na kraju, Svjetsko prvenstvo 2026. ostat će zapamćeno kao financijski trijumf za FIFA-u, ali i kao otrežnjujuća lekcija za buduće domaćine. Pokazalo je da se globalni mega-događaji sve više pretvaraju u operacije izvlačenja maksimalnog profita, u kojima su gradovi i države svedeni na puke pružatelje usluga koji snose sav rizik. Dok FIFA u svojim švicarskim uredima zbraja rekordne profite, gradovi koji su omogućili cijeli spektakl sada zbrajaju troškove i pitaju se je li im od obećanog "naslijeđa" ostalo išta više od praznih riječi i gorkog okusa prevare.
Otvori KEKS Pay
