Na otvaranju Eurobasketa u Areni, nažalost samo u stolcima pored parketa, vidjet ćemo niz košarkaških veličina. Od legendi kao što su Dino Rađa i Stojko Vranković preko dugogodišnjih reprezentativaca poput Mule, Mršića, Rimca, Cvjetićanina, Prkačina, Arapovića...
Većina od njih optimisti su uoči utakmice sa Slovencima, baš kao i kad je riječ o cijelom Eurobasketu. Kao da predosjećaju da je ova družina sposobna učiniti nešto više. No i svi oni pomalo su zavidni sadašnjim reprezentativcima jer oni taj privilegij igranja pred domaćom publikom nisu imali. Doduše, imali su ga Rađa i Vranković 1989., ali tada pod drugom zastavom, pa je Rađa kazao:
– Ugođaj će i sada biti dobar. Doduše, ovo je samo prvi dio natjecanja pa neće biti one vrste naboja kao što je kada se odlučuje, no važno je uhvatiti i dobar zalet. Atmosfera će puno ovisiti i o momčadi. Počne li agresivno, bude li se bacala na glavu, i publika će se dignuti, isto tako neće biti dobro krene li momčad mlitavo.
Na sličan način razmišljao je i Damir Mulaomerović govoreći poput navijača:
– Mi bismo im trebali pomoći da tu nervozu što prije svladaju. Vidio sam kako se Žorić baca za loptom, a publika će nagraditi svaku borbenost, čak i ako se ne bude igralo dobro. A u atraktivne poteze ne sumnjam jer imamo naraštaj sjajnih momaka koji izgledaju dosta homogeno.
I politika u korist navijanja
Na tu temu očitovao nam se i bivši kapetan reprezentacije Nikša Prkačin:
– Svi mi koji smo se bavili košarkom, izgradili karijere i zaradili novac, svi smo zapravo počeli zbog ovakvih stvari, razmišljajući tada kako bi bilo super da malo glumimo frajere pred svojom publikom. Osim toga, i ovi su mladi igrači Šarić i Hezonja karakterni, nisu trtaroši, pa ja vjerujem da će se tu stvoriti simbioza nacionalnog naboja između momčadi i publike. S te strane možda je i dobro što prvu igramo sa susjedima Slovencima s kojima trenutačno imamo neke političke antagonizme jer će i to potaknuti navijački naboj.
Ključno je pitanje je li to publika koja reagira samo na zakucavanja ili će ona skandirati i kad nastupi kriza. Pitali smo to bivšeg izbornika i reprezentativca Joku Vrankovića:
– Mi smo stjecajem okolnosti ostali bez prave košarkaške publike jer već dugo u Europi nemamo uspješan klub s kojim bi se ljudi identificirali. No, vjerujem da će se u ključnim trenucima susreta taj navijački zanos ipak osjetiti. Što se tiče momčadi, reći ću da nikad nismo imali ovakvu širinu i to u meni budi optimizam. Nakon dugo vremena mi u neko veliko natjecanje ulazimo kao jedan od favorita.
Slično je zborio i Franjo Arapović, član srebrne olimpijske vrste iz 1992.
– Imamo jako dobrog trenera kojeg igrači poštuju, ali i goleme rezerve kod šest od 12 igrača. Šarić može 40 posto bolje, Tomić i Ukić mogu bolje, a Hezonja ni približno dosad nije igrao kao što može. Zbog svega bi toga ispred 6. mjesta smatrao neuspjehom.
Puno je tempiranih mina
U umiješanost Hrvata u borbu za odličja vjeruje i Stojko Vranković:
– S obzirom na to da na EP-u nastupaju 24 momčadi, puno je više "tempiranih mina" kojih se moramo paziti. Imamo previše oscilacija u igri, nešto problema u organizaciji igre, no ako to iskontroliramo, možemo otići daleko. Odemo li u Francusku sa samopouzdanjem, možemo u bitke za medalju.
Među uglednim veteranima najveći optimist je Danko Cvjetićanin, danas skaut Philadelphia Sixersa:
– Dobro poznajem Perasa i njegovu zaljubljenost u jaku obranu, visok intenzitet i dobru kemiju. Odavno nisam bio ovakav optimist pa pomišljam i na to da bi ova momčad mogla i do finala.
>> Najviše medalja i nastupa na Eurobasketu ima neponovljivi Ćosić
>> Otkako smo sami sišli, na postolje se nismo popeli
>> Ako ćemo igrati protiv Srbije, to će značiti da smo daleko dogurali
>> Steph Curry ispunio obećanje i poslao dres u muzej Dražena Petrovića
svi mogu do finala.... ali pitanje se glasi: hočemo li danas pobjediti B reprezentaciju mikro slovenije? bojim se .... stvarno nam neće bit lahko...