Računamo li kratke epizodne uloge Mihovila Nakića i Bariše Krasića, koji su uskakali u situacijama prije nego što bi bio inauguriran novi stručnjak, Josip Sesar će biti 18. Cibonin trener otkako je hrvatske samostalnosti. A njega je ta čast dopala baš u najtežem trenutku u kojem se ovaj klub, egzistencijalno, ikad našao. Baš u vrijeme kada je Cibona hodala po rubu ponora, pri čemu se može reći da se klub ni danas nije dovoljno udaljio od te litice.
Peras mu povjerio sina
Koliko je to vruć krumpir, biti trener kluba za koji se još uvijek ne može reći da je posve spašen i koji je, pri slaganju momčadi, imao ozbiljna novčana ograničenja?
– Ja to uopće ne smatram vrućim krumpirom nego normalnim trenerskim poslom.
Jest, ali je njega dopao baš na početku prve od “sedam gladnih godina”.
– Recite vi meni kada je u posljednjih deset godina bilo dobro vrijeme da se postane trener Cibone. Svi će moji prethodnici reći da su sjeli na vruću klupu i preuzeli momčad u teško vrijeme.
U prilog našoj tezi ide i činjenica da zbog dobro poznate borbe za preživljavanje kluba prva momčad nije počela pripreme kada i drugi klubovi.
– Činjenica jest da bi bilo najbolje da smo pripreme počeli 1. kolovoza, a mi smo s njima započeli 20. kolovoza, no što je, tu je.
Poznato je da trenerima uvijek fali igrača i trenažnih dana. Koliko je trener zadovoljan s učinjenim i uigranim?
– Ja sam jednim dijelom zadovoljan. Nažalost, dogodila nam se Mesičekova ozljeda nakon čega smo doveli dva nova igrača što je značilo novo uigravanje.
A u posljednji čas, neposredno pred početak sezone, stigli su krilni centar Filip Bundović i branič Aleksandar Aranitović (24, 195 cm), svojedobno jedan od perspektivnijih srpskih košarkaša kojeg su omele ozljede.
– Aranitović je atletski snažan, igra na poziciji dva i tri te pokušava uhvatiti novi zalet u karijeri, a olakšavajuća okolnost jest da mu je mati Splićanka pa ima hrvatsku putovnicu. Potpisali smo ugovor na dva mjeseca s mogućnošću produljenja.
A ljevoruki Bundović potpisao je do kraja godine.
– Bundović je drukčija petica u odnosu na Ljubičića i Bakovića, napadački je raznovrsniji jer ima i igru leđima košu i vanjski šut.
Kad smo već kod igrača, kažimo da (n)ovu Cibonu, uz spomenute, čine još i razigravači Kapusta i Radovčić, bekovi Smajlagić i Majcunić, krila Malešević, Perasović i Mazalin. A ova posljednja dvojica svojevrstan su trenerski izazov za Sesara. Perasovića mu je povjerio njegov otac, nekad vrhunski igrač, a sada vrstan trener (Unics, Kazanj) a Mazalin se vratio iz francuske druge lige.
– Igrača ne gledam po tome tko mu je otac nego kakav je njegov realni potencijal. I zato Ivana Perasovića, čijeg oca Velimira izuzetno cijenim, gledam kao potencijal koji se tek treba realizirati nakon određenih lutanja i odlaska u Litvu. To je vrijedan i poslušan igrač koji mora biti strpljiv. Mazalin se nakon izvjesnih lutanja odlučio vratiti u Hrvatsku, najprije u Goricu gdje sam mu također bio trener, a promijenio sam mu poziciju što se pokazalo dobrim potezom. Ja sam ga stavio na četvorku i on se tu dosta dobro snašao.
Kao što ste primijetili, Sesar je o svemu s nama razgovarao kao da se u direktorovu uredu ne događa prava mala drama. Naime, za razliku od Splita i Zadra koji su te obveze sanirali, Cibona do jučer još nije uspjela riješiti blokadu na Hrvatskom košarkaškom savezu nastalu neisplatom dugovanja igračima iz prošle sezone. Zar se Sesar stvarno ne pribojava da bi u petak protiv Splita mogao biti igrati s juniorima i tek nekolicinom seniora?
– To su stvari na koje ne mogu utjecati. Ja pripremam momčad kao da kompletni idemo u Split i vjerujem da će biti sve u redu.
Čemu se ova Cibona može nadati u HT Premijer ligi, ali i u ABA ligi?
– Najbitnije je da ljudi iz Uprave daju sve od sebe i da Cibona ide dalje. Ako se sjetimo gdje je Cibona bila 1. srpnja, velika je stvar da klub postoji. Ja mogu imati svoje intimne ciljeve, no činjenica je da smo zakasnili u svemu i da ćemo puno toga, pa tako i sportsku formu, morati loviti u hodu.
Velika trojka i dalje ispred
Sesar će u petak na Ciboninoj klupi debitirati protiv kluba s kojim je, kao igrač, 2003. osvojio naslov prvaka Hrvatske, i to baš protiv Cibone, kluba u kojem je sada glavni trener i u kojem je proveo pet igračkih sezona. Kakva mu se čini konkurencija u HT Premijer ligi?
– Očekuje se da će se za trofeje, standardno, boriti Split, Zadar i Cibona, no treba reći da Cedevita Junior, uz pridošlog Simona, ima jako dobar sastav, a Gorica već niz godina igra na visokoj razini. Šibenik je dobro izgledao u pripremama, ali im se ozlijedio važan igrač, Škrljevo godinama radi dobar posao tako da očekujem izjednačenu ligu.
Opći je dojam da hrvatski klubovi, financijski, nikad nisu bili siromašniji, a kada se vidi kako je Cedevita Junior prošla u kvalifikacijama za Fibin Europa kup, najniži razred u europskoj klupskoj košarci, postavlja se pitanje ima li uopće smisla da u ovim tržišnim odnosima ijedan hrvatski klub izlazi u Europu.
– Nije moje da o tome govorim. Uostalom, Cedevita Junior je u to ušla isključivo s domaćim igračima. Oni su mogli uzeti dva stranca i promijeniti sliku te momčadi, no drže se svog opredjeljenja.
U potrazi za novim izbornikom novoimenovani sportski direktor Aco Petrović nije zvao Sesara. Smatra li se zaobiđenim, barem u smislu nominacije?
– Ma ne. Uostalom, ja sam usredotočen na Cibonu u kojoj me čeka itekako veliki posao.
No kao što je došlo njegovo vrijeme za Cibonu, valjda će jednog dana stići i ono za izbornika.
– Znaš kako vele kod nas u Mostaru, kaj god – našalio se na kraju.
>> Pogledajte i video: Aco Petrović: Jedna stvar od Rađe posebno me zaboljela
