Dominik Livaković ne dolazi u Dinamo?! Javili se Turci: 'Nismo socijalna ustanova! Pa zar nemaju novca?'

Igrači se zalijeću i potpisuju višegodišnje ugovore na nesigurnim destinacijama ili nelogičnim destinacijama. Igrači bi ugovore trebali potpisivati minimalno na jednu nogometnu sezonu a maksimalno na dvije nogometne sezone. Tada ostaje prostor za produljenje ugovora za svaku narednu nogometnu sezonu pojedinačno. Tako bi bilo puno pravednije za igrače. Znamo da postoje interesi klubova kao i planovi klubova sa svakim pojedincem, ali u tom slučaju nitko ne pita samoga igrača od kojega klub ovisi, je li on zadovoljan svojim statustom ili svojim očekivanjima u određenom klubu. Ako se igrača po njegovoj prosudbi ponižava, podcjenjuje i isključuje iz kombinacija igranja na terenu, onda igrač može izdržati do kraja igračke sezone i zahvaliti se klubu pa ga napustiti. Isto tako ako je igrač zadovoljan u klubu, u dogovoru s klubom može poroduljivati ugovor dokle god može stajati na nogama. Obzirom da su igrači subjekti uspjeha ili neuspjeha kluba, s nezadovoljnim igračem neće napredovati, te bi zbog toga valjalo prednost dati igraču a ne klubu. Potpisivanje višegodišnjih ugovora od 3,4,5 godina, samo stvara probleme i klubu a još više igračima.