Što je pozadina stobrečkog napada na nogometnog suca Brunu Marića

Jedan od uhićenih napadača na Marića ima ukupno 32 prekršajne i kaznene prijave.

Tomislav Dasović. E moj dasimire...ovu bljuvotinu koju si ti naškrabao ne bi pas s maslom pojeo. Istu stvar je i Lignja napravila nakon nereda u Milanu..."pa trebamo se zapitati zašto to ljudi rade?" Teška relativizacija, i kao uvijek svaljivanje krivnje na Mamića i Šukera...zbog njih je Bruno Marić skoro ubijen. Ali prebrojimo mi glave Tomica... Mamić vodi Dinamo i igra konstantno LP, Šuker vodi HNS među 10 najjačih na svijetu smo. Koji je tvoj doprinos hrvatskom sportu osim ovakvih stupidnih ideološki motiviranih pamfleta? :)

Prema pisanju Slobodne Dalmacije ispada da je Marić kriv što je napadnut jer je nosio pištolj , na kraju bi moglo ispasti da je ta skupina torcidaša napala Marića radi vlastite samoobrane , tako što je vjerovatno netko od njih primjetio ili od nekog čuo da Marić nosi pištolj sa sobom što su shvatili kao prijetnju jer što bi netko dolazio naoružan u Split i u strahu da ga on ne upotrijebi oni su odlučili eliminirati njega . Inaće , nije mi jasno ako je uhvačen jedan od napadača kako nisu dosad otkriveni i ostali .

Puno objektivnog truda uloženo u članku, e da bi se "objektivno" zapravo optužilo HNS za sve što se događa oko nogometa u Hrvatskoj. U pretjeranoj revnosti autor je zaboravio spomenuti i prijetnje smrću ('neće izvući živu glavu') Mariću od strane bivšeg visokog funkcionera Hajduka, poznatog po dva prezimena, i pravljenju odvjetničke karijere braneći drugorazredne kriminalce i petljanju s kćerima moćnih očeva. Ništa se neće promjeniti dok i ostatak Hrvatske ne počme vjerovati u mit o velikom klubu velikih uspjeha, velikog imena itd.... itd....a u stvari radi se, u zadnjih desetak godina, o osrednjem hrvatskom klubu, kilavih rezultata i financijske beznačajnosti. Naravno za sve je kriv Zdravko Mamić. I naravno o nesposobnosti, lopovluku, iskompleksiranosti, mitomanstvu, zlobi i ljubomori serije klupskih čelnika koji se izmjenjuju, ali djeluju kao blizanci, splitski batinaši falangisti i još gore, oni koji ih podržavaju, ni ne razmišljaju, jer eto tu je Zdravko Mamić koji je toliko moćan da godinama sustavno uništava jedan planetarni klub pa onda shodno tome i grad Split. Nogomet je postao opaki biznis. Nažalost ali tako je. Klubovi su poduzeća koja ne mogu voditi "Družbe Pere Kvržice". Nažalost, ali tako je. Vrijeme romantike je prošlo. Nažalost tako je. Miješanjem politike bez novaca samo može pogoršati agoniju. Donošenje skautskih zakona koji će popraviti situaciju su priče za malu djecu i ne baš inteligentne novinare. Sjećamo se koliko je bilo mitova, galame, prijetnji, promašenosti, megalomanija...oko jedne druge splitske ikone, brodogradilišta. Uza svo busanje u prsa i galamu domaćih moćnih i sposobnih mudraca brodogradilište je došlo do ivice kraha. Na kraju ga je kupio obiteljski obrtnik iz Samobora i situacija se smirila, nesposobne galamđije i falangisti se uhvatili Hajduka, a brodogradilište proizvodi i živi svoj život. Pametnom dosta.

Ova novinarska teorija bi se mogla prihvatiti, kada bi postojali i drugi nezadovoljni navijači, osim onih iz Hajduka ! Međutim, takvih nema, pa se postavlja pitanje, kako to da suci i HNS rade isključivo samo protiv Hajduka? Novinar se trebao zapitati što radi represivni aparat u Hrvatskoj? Što radi sudstvo ? Još uvijek nisu kažnjeni izgrednici iz Francuske ! Zašto se skrivaju imena huligana ? Zašto ih se doživotno ne isključe sa stadiona ? Ako je mogla engleska premijerka, nadam se da u Hrvatskoj postoji odgovoran čovjek, koji može primijeniti engleske zakone. Koliko znam, huligani su "navijači", a ne kako novinari nastoje uvjeriti javnost "ljudi iz loža".

Novinaru ne laži haYdUk i torcida su ti koji imaju političku podršku za svoje kriminalno djelovanje i to se proteže još u bivšu državu kada su navijače haYdUka na gostovanja pratili splitski milicajci da ih štite.dokaz da kriminalci iz torcide imaju političku podršku je to što niti jedan političar,niti "nevladina" udruga nisu otvorili usta i beknuli o ovom kriminalnom činu.to su mali kukavni miševi kojima su narasla krila zbog višegodišnje političke podrške i toleriranja njihovog kriminala.policija je obrađivala jednoga kriminalca koji nije uspio pobječi nakon napada na marića,a u okladu da njegove saučesnike neče nači ,zaštitit če ih.

Sve dok će novinari javno pronalaziti opravdanja za ovakve slučajeve biti će još gore i drastičnije.

Nakon odlaska Hrvoja Maleša koji je svojim „zviždačkim“ postupkom potvrdio da se i Hajduk koristio uslugama sudačkog kartela, u predsjedničku je sobu sjeo nepoznati i nogometno anonimni Marin Brbić. Tu sezonu, 2012/13, Hajduk završava na četvrtom mjestu, 25 bodova izaa Dinama, ali i pet bodova iza drugoplasirane Lokomotive za koju tada igraju Antolić, Brozović, Kramarić i Pjaca. Hajduk nije imao velikih problema s Lokomotivom od 2009., kada je klub s Kajzerice ušao u Prvu ligu, no serija utakmica u kojima Bili nisu uspjeli zabiti ni pogodak, a koja je trajala od 2011. do 2013. promovirala je Lokomotivu u novog super neprijatelja. Ta fiksacija traje do danas i pritom su sasvim nebitne činjenice da se odnosom Lokomotive i Dinama ne krši niti jedan propis, niti jedno sportsko ni zakonsko pravilo. Drugo je pitanje jesu li ta pravila i ti zakoni dobri, oni možda nisu u duhu sportske fernese, ali bili su identični i u vrijeme kada je Hajduk s veseljem surađivao sa Zadrom ili Šibenikom, da ne spominjemo 1995. godinu kada su najvažniji bod Dinamu u borbi za naslov uzeli Metkovci iz Neretve s Vatroslavom Mihačićem na vratima. No, sada smo već u Brbićevu vremenu, vremenu najluđe polarizacije i antagonizacije, uz vrlo važnu ulogu uglednog zagrebačkog odvjetnika koji predvodi „revolucionarni“ uzlet. Sportsko suparništvo zamjenjuje neskrivena mržnja koja kulminira incidentima u poljudskoj loži. Ignorira se snimka koja jasno pokazuje da je nekadašnji Hajdukov nekontrolirani udarač, a danas nekontrolirani izgubljeni starac Bego prvi krenuo na Zdravka Mamića, a da koji red niže, slavni odvjetnik urla najgore uvrede prema Dinamovoj delegaciji. Ta snimka postoji, na njoj se sve lijepo vidi, no priča je okrenuta na glavu. Brbić i odvjetnik vrlo izvjesno stoje i iza najsramotnijeg čina u povijesti velikog kluba, neizlaska na stadion u Maksimiru. Ništa tu nije bilo spontano, sve je bilo pripremljeno, baš kao i „događanje naroda“ na Rivi.

Čelnici nogometnog daveza su rekli da za njih ne važi zakon o sportu. Smiju li napadači na lošeg nogometnog suca reći da za njih ne vrijedi kazneni ili krivični zakon?

Spomenuli smo i još neke procese koji su u posljednjih deset godina tekli paralelno u Zagrebu. Najvažniji je, a to sada počinju Mamiću, baš kao i mnoge činjenice Tuđmanu, priznavati i najveći neprijatelji, uređenje nogometne škole Hitrec – Kacijan. Dinamo,, Hajduk, Osijek imali su poznate nogometne škole i iz njih su izlazili talenti. Nažalost, kako svjedoči bezbroj onih koji misle da su trebali a nisu uspjeli, u svim tim školama je ( a u nekima još uvijek ) vladao i strašan nepotizam i korupcija. S trenerima, bivšim igračima, razočaranima činjenicom da su igrali u vrijeme kada nije bilo transfera do 28. godine, okupanim depresijom i nerijetko alkoholom i sa stalnim plesom na rubu egzistencije, lako je bilo „malome“ kupiti mjesto u momčadi, zagušiti talent. Zdravko Mamić je s Božidarom Šikićem ustrojio najbolju nogometnu školu na jugoistoku Europe. Uz frktavi prezir slavnih novinara lagano zamućenog pogleda, pojavili su se Romeo Jozak i iza njega čitav niz mladih, suvremenih, školovanih „laptop“ trenera. Ostali su tu i bivši igrači u primjerenim ulogama, ali, nazovimo to sportski, „postotak realizacije“ Dinamove nogometne škole podignut je na najvišu europsku razinu. Više nije potrebno odigrati niti više od pet seniorskih utakmica za Dinamo, a da se iz juniorske momčadi realizira transfer za 10 milijuna eura – primjer Brekalo. Popis igrača koje je izbacila Dinamova škola u posljednjih desetak godina je fascinantan, transferi koji su slijedili bili su vrtoglavi, ali ono najvažnije, najveći dio tih igrača stasao je u standardne reprezentativce s vrlo važnim ulogama u svojim velikim europskim klubovima. Uz svo besmisleno i promašeno larmanje dijela uvijek istih zagrebačkih novinara o „našim dečkima“ koji ne dobivaju priliku, istina je sasvim drugačija. „Naši dečki“ ( koji su u stvarnosti daleko skuplji od stranaca ) itekako dobivaju prilike, afirmiraju se i skupo prodaju, a neusporedivo jeftiniji stranci održavaju „pogon“ i donose naslove i Europu. Uz to, postoji i veliki broj klinaca koje zalude roditelji ili menadžeri i koji sa 18 misle da su spremni za vodeće role pa na silu odlaze. Još nitko, nažalost, nije ponudio recept za njihovo zadržavanje, a samo vodeći ljudi Dinama znaju koliki su milijuni investirani baš u te klince ili, još više, u sumnjive poslove i dugove njihovih roditelja.

Dinamo? Na Transfermarktu piše da Rog vrijedi šest milijuna. Pustimo dva gola na Poljudu, onaj šprint od 70 metara u 88. minuti na kontru Soudanija, kada je nakon desetak pretrčanih kilometara projurio pored Hajdukovih štopera kao brzi vlak, donio je barem još milju ili dvije. A poznavajući Mamića, teško da će otići ispod 10 milijuna. Pa računajte – Pjaca, Rog, bonus od Europe. Ponovo će kupiti tri stranca koji će raditi razliku i gurati novu generaciju – već igraju Pavičić, Knežević, Sosa, dolaze Olmo, Gojak, Šemper, o Benkoviću da ne pričamo ( i on je u Splitu „poskupio“ 20 % ). To je razlika. Tu je Hajduk izgubio tlo prije desetak godina i ukoliko pod hitno ne promijeni mantru i ne prestane slaviti poraze i navijačke koreografije, uz Rijeku, Osijek, Lokomotivu i uvijek neugodne Slaven i Inter, budućnost uopće ne izgleda lijepo. I da se razumijemo. Torcida je najveća i najbolja navijačka skupina. Njihova ljubav je neupitna i tu nema ništa spornoga. Međutim, postala je sama sebi svrha. Nogomet i Hajduk zapravo više nisu važni. Važno je da se sljedeći dan priča o transparentima, porukama i koreografijama. Edo Pezzi je u prijenosu rekao i – „što bi Dinamo napravio da ima ovakve navijače!?“ Ne bi napravio ništa bitno više od onoga što je napravio. Jer – ne igraju ni Torcida, niti Boysi. Možda bi u Europi osvojili koji bod više, ali samo možda. Bio bi sigurno ljepši dekor, bila bi „nogometnija“ atmosfera, ali bacite još jednom pogled na brojke iz ovog teksta. Sa svom podrškom, sa svim koreografijama, minus 243 i jedna u odnosu na Dinamovih deset europskih sezona. To je sve lijepo, tu ljubav nitko ne spori, ali ako je nakon 0:4 „naša fešta“, onda je tu nešto strahovito krenulo u pogrešnom pravcu. I ne, nažalost, čak ni Mamić nije mogao to sve „kupiti“. I tu je i cijeli paradoks Dinamove priče o navijačima koju su vrlo uspješno kreirali zajedničkim snagama Boysi kojima nije uspjelo zavladati klubom i dio zagrebačkih medijskih čarobnjaka koji ne mogu podnijeti samo jednu stvar – uspješni Dinamo. Ali i to je druga priča. Torcida, onih 4 ili 5 tisuća najvjernijih navijača, sada se ponovo zanosi svojom političkom ulogom. Nisu izdržali i već naveliko po društvenim mrežama bruje o tajnim sastancima vođa s ministrom Orepićem i obećanjem da će hapsiti Mamića i razbiti HNS, ako Torcida podrži Most. Na stranu činjenica da je to, ako je samohvala istinita, politički skandal prve vrste, no čak i da fizički uklone Zdravka Mamića, da na silu sruše od politike neovisnu sportsku federaciju, iluzija je da će se stvari samo tako promijeniti. Dinamo će sljedećih nekoliko godina biti i dalje desetak milijuna eura ispred svih, imat će posloženu školu, sigurnu budućnost i tri topa fore. Hajduk treba promjenu vizije. Bilo bi fantastično da prođe u Euroligu i da se barem malo financijski stabilizira. Hajdukovi juniori ne igraju ove sezone ligu – i to je pogreška vjerojatno uzrokovana besparicom. Pušnik, ako je pravi trener, mora zaustaviti agoniju najvrednijeg igrača Hajduka, Nikole Vlašića, koji je u srijedu na Poljudu, posebno u prvih 45 minuta izgledao poput izgubljenog početnika. Priču o kupovini za nula kuna treba ostaviti naivnima. Mora se zaraditi novac, jer, sviđalo se to Draženu Laliću i sličnim šarlatanima i korifejima „pučkog kluba“ i „narodnog nogometa“, novac je u današnjem nogometu sve. I sa zarađenim kupiti igrače koji vrijede, pa im onda Torcida može dati dodatni poticaj i krila. Bez prihvaćanja činjenica i uz daljnju podršku nevjerojatnom konceptu Našeg Hajduka koji poput mitskog bića, bez ikakve stvarne odgovornosti i bez jedne uložene kune, stvarno gospodari Hajdukom, ostat će samo pjesma Torcide – „večeras je naša fešta“ – uz 0:4 na semaforu.

...

Nogometna škola je Mamićevo životno djelo i to mu nitko ne može uzeti. Hajduk je u juniorskom uzrastu posljednji put bio najbolji u sezoni 2011/12, a nakon toga dižu se Osijek, Rijeka i Lokomotiva, a Hajduk više nije bolji odd trećeg mjesta. U posljednje tri sezone u seniorskom je uzrastu Hajduk zaostao za Rijekom 52 boda i već tri sezone nije uspio biti drugi u ligi. Međutim, svih ovih godina Brbić je, uz zdušnu podršku medijskih lučonoša laži o „narodnom“ klubu, neumorno servirao priče o „bilim tićima“ i „našoj dici“ koju, eto, za godinu, najkasnije dvije, Hajduk neće morati prodavati. Fascinantno je i pomalo nevjerojatno kako se ta mantra plasirala ljudima, dok je, jasno, na drugoj strani vage stajao mrski Dinamo krcat strancima. Tisuću puta ponovljena laž postala je istina i bila je sasvim nevažna činjenica, primjerice u slavnoj utakmici iz kolovoza 2014. na Poljudu – 2:3, što je u prvih 11 Dinama zaigralo 8 Hrvata + 3 stranca, identično kao i u Hajduku. Razlika je samo u činjenici da su Dinamovi bili Eduardo, Pinto i Soudani, a Hajdukovi Vršajević, Sušić i Kouassi. Važna je razlika i u činjenici da su iz tih momčadi Jozo Šimunović, Marko Pjaca, Marcelo Brozović i Duje Čop otišli za desetke milijuna, a Maloča, Maglica, Caktaš, Mezga, Anđelković, Milović i Milić su uglavnom – nestali. Vratimo se novoj sezoni. Kao grom iz vedra neba, nakon cijele godine zaklinjanja u sjajan posao koji s limitiranom momčadi radi čovjek s bundesligaškim iskustvom, Damir Burić, odjednom se pojavljuje metla. Burić leti, Brbić leti, pojavljuje se Marijan Pušnik ispraćen iz Slovenije uz pogrdu da je tek profesor tjelesnog odgoja – čovjek koji nikada ni sa kojom momčadi nije bio prvak. U svlačionici je 13 stranaca i dvadesetak Hrvata, od kojih tek četvorica ili petorica u marginalnim ulogama dolaze iz Hajdukove škole. Gdje su nestali „tići“ i „dica“? Rudeš, Sesvete, Dubrava, Inter, to su klubovi iz kojih Hajduk dovodi zagrebačke dečke, poput Tudora, Bašića, Juranovića, Ćosića ili Pejića. Tu je pronađen Ohandza kojeg se diže u nebesa. U isto to vrijeme, notorna je činjenica da pola Dinamove juniorske svlačionice govori dalmatinskim narječjem. Je li i za to kriv Mamić i jesu li u Hajduku svjesni da svaki dan roditelji iz Dalmacije čija srca kucaju isključivo za Hajduk, kucaju na vrata donedavno Marijana Vlaka, a sada iskusnog Ive Šuška i vode nadarenu djecu u Maksimir uz objašnjenje –„ a jebi ga, tu će ga upropastit, a gori će Mamić od njega učinit igrača“.

Hajduk proživljava zastrašujuću krizu čiji su temelji isključivo u financijskoj slabosti. Na veliku žalost navijača Bilih, klub je prije desetak godina financijski devastiran, nakon toga i kadrovski, a na još veću žalost svih kojima je bijela boja na srcu, napravili su to „mangupi iz vlastitih redova“. Bilo bi fantastično kada bi se krivica za spektakularne financijske dubioze mogla prebaciti na Mamića i HNS, ali to ni najveći majstori medijskog zamagljivanja nisu uspjeli, iako su uspjeli uvjeriti stotine tisuća ljudi odanih Hajduku da je za sve njihove muke, jade i razočaranja kriv samo strašni belzebub Zdravko Mamić. E, kad bi to bilo tako jednostavno. Nakon Branka Grgića krenulo je od zla na gore. Počeo je sportski strmoglav, stručna kalvarija koja je dovela do činjenice da je u posljednjih 10 sezona na klupi Hajduka izvršeno 19 trenerskih smjena, a još je neusporedivo lošija situacija u, za hrvatske klubove ključnom segmentu kluba – nogometnoj školi. Paralelno s financijskim padom Hajduka, počeli su teći i neki drugi procesi u Zagrebu. Zdravko Mamić je počeo realizirati super transfere. Iako su primjerice Boško Balaban i Jerko Leko otišli već ranije za respektabilne iznose, 2007. godina i transferi Eduarda i Čorluke označili su početak senzacionalne serije koja traje do danas. Hajduk je posljednji naslov osvojio 2005., no tada je u kvalifikacijama za Ligu prvaka teško stradao od Debrecena. Prva dva sljedeća naslova Dinamo je zaustavljan u europskim pokušajima, ali već 07/08 Dinamo igra skupinu UEFA kupa. Hajduk u sljedećih devet godina realizira samo dva višemilijunska transfera – Nikola Kalinić odlazi 2009. u Blackburn za 7 milijuna Eura, a dvije godine kasnije u Lokomotiv odlazi Ibričić za 5,5 milijuna. Od te sezone, 2007/08, Dinamo kontinuirano igra europsku jesen. Što u Ligi prvaka, što u Euroligi. Od te sezone, Dinamo je odigrao 108 europskih službenih utakmica. Hajduk je samo jednom, u sezoni 2010/11 izborio Euroligu i odigrao je za to vrijeme 49 euro utakmica, većinom kvalifikacijskih. U toj sezoni Eurolige, transferiran je i Ante Vukušić i prodan je za 2,5 milijuna uz istragu USKOK-a i veliko pitanje koliko je novaca na kraju dobio Hajduk, a koliko cijela hrpa menadžera koji su polagali pravo na Vukušića. Tadašnji predsjednik Brbić javno je priznao goleme dubioze, dugovanja igračima i zaposlenicima kluba i vrlo je izvjesno da je novac od Vukušića bio tek jadna zakrpa na strašnoj rupi. A nakon toga niti je bilo velikih transfera, ni Europe, ni sportskih rezultata.

Ne samo da su na Dasovica omogucili komentare (koji godinama nisu postojali) nego je njegov clanak jos i na naslovnicu dospio. Prilicno impresivno za jednog potplacenog kvazi novinarcica koji o nogometu zna manje nego prosjecna kucanica.

ma koji mamić, hns.. jeste li vi normalni? pa samo huligani mogu svoje nezadovoljstvo istresati na sucima. a radi čega? radi učestalih poraza svojeg kluba?! pa kakva mizerija moraš biti, da fizički se obračunavaš sa sucem koji je sudio neke neke utakmice, koje je tvoj klub izgubio?! 11 godina hajduk nije bio prvak, 11 godine nije bio ni blizu tituli. a kako stvari stoje, i narednih 11 godina se neće ni približiti prvom mjestu. i ne, nije mamić kriv za to, krivi su torcida, hajduk kao sportsko društvo, kriv je i split, kao grad. jer su svoje greške u vođenju kluba pokušavali i dalje pokušavaju pravdati nekakvim krađama. neka torcida bude poštena, i veli kolko utkamica su oni dobili na račun sudaca, koji su njihove protivnike osakatili, a kolko izgubili, kad su suci sudili neke penale protiv njih? daleko više je utakmica u kojima je hajduk bio dobitnik, nego kad je izgubio! neka torcida i naš hajduk stanu pred ogledalo, i dobro se pogledaju. i zapitaju, kako će iduće godine njihov klub vratiti 26 mil kuna gradu splitu, jer hajduk ne vraća kredit, a split mu već 4.-u godinu zaredom odgađa naplatu, i više ne može, jer će biti protivno zakonu? gdje će hajduk uzeti 26 mil kuna da vrati novac gradu splitu? što će prodati? stari plac? i za to će vam mamić biti kriv? ja bih bio najsretniji na svijetu da vam taj stari plac kupi baš mamić na dražbi. torcida je ekipa koju vode huligani. i nikog nije briga kud će to dovesti. policija zna. sudovi znaju. poreznici znaju. banke znaju. pa što se pravite bene?

Raspuštena Vlada javno je neprovodila zakon o sportu, tj. kolektivno izvodila kazneno djelo ... Kako, uostalom, ono ide: Iznad Boga i Hrvatske samo nogomet ...

Dok neki o orjunašima, u hrvatsku nam se ušuljahu - mađaroni!

Samo je pitanje vremena, kada će u ovoj konstelaciji snaga i ovim i ovakvim okolnostima, netko izgubiti život. Nakon toga nitko ne može garantirati kako će se stvari dalje razvijati. Jasno je da ovo ne ide na dobro, jasno je što su uzroci, a kakve će biti posljedice to ćemo tek vidjeti.

I ulogu ovakvih novinara u teroristickim napadima se mora skrutinizirati. Oni su medijska logistika, simpatizeri terorista za koje ce uvijek traziti ispriku. Pocinitelj, pomagac ili simpatizer..., razlika u mentalnom sklopu ne postoji. Sve to treba pozatvarati i baciti kljuc.