Tog 2. svibnja 1982. godine osvanuo je sunčan dan. Stadion Maksimir bio je dupkom pun. Dinamo je igrao protiv Budućnosti iz Podgorice. Bio je to revijalni susret, slavljeničkog karaktera, jer Dinamo je naslov osigurao i znatno prije tog zadnjeg kola... Plavi se uragan zahuktao u veljači, tutnjao cijelo proljeće i lansirao maksimirsku momčad do naslova. Bio je to prvi naslov nakon duge 24 godine čekanja. Poletjelo je 500 golubova, momčad je istrčala na maksimirski travnjak u društvu zagrebačkih mažoretkinja koje nisu bile uniformirane, već odjevene u plave majice i traperice. Svaki igrač u ruci je držao ružu, koju su kasnije bacili na tribine. Dinamo je pobijedio s 1:0, a jedan od junaka te sezone bio je Marko Mlinarić, popularna plava desetka.
Dinamova legenda o slavnim danima: Zagreb je bio centar Jugoslavije i bilo je lijepo biti Zagrepčanin
- Bili smo obožavani, ali smo ostali normalni, kulturni dečki. Gdje god bismo se pojavili, bili smo čašćeni, ali bili smo pristupačni. Nije to kao danas kada običan navijač ne može igraču doći ni na dva metra. Te godine naslove prvaka Jugoslavije, osim nas, osvojili su i košarkaši Cibone, košarkašice Montinga i odbojkaši Mladosti. Ne znam je li se u vrijeme Jugoslavije takvo što ikada ponovilo. Mislim da nije.
Komentara 23
Te godine je Zagreb imao pet državnih prvaka, Mlinarić je zaboravio spomenuti rukomet - Medvešćak.
Točno tako Mlinka. Sjetimo se i rado slušanoga Ive Tomića, Velika varka malog Marka.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Jugoslavije srecom vise nema, ali Zagreb grcevito nastoji biti centar jugoslavenstva.