Navijači i simpatizeri Dinama bili su ovog ljeta iznenađeni kada je u Maksimir sletio prvi Rus u Dinamovoj povijesti, Kiril Kravcov, 24-godišnjak rođen u Sankt Petersburgu, donedavno nogometaš Sočija.
Najprije činjenica kako Dinamo nikada prije nije imao Rusa, a potom i transfer jednog ruskog igrača iz ruske u hrvatsku lige, u jeku agresije Rusije na Ukrajinu - djelovali su pomalo zbunjujuće; zašto baš Rus u Dinamu, čiji navijači, BBB, su zbratimljeni s navijačima kijevskog Dinama, na čijem stadionu nerijetko ori "Slava Ukrajini"? I postoji li u ovo ratno doba uopće trend uvoza ruskih nogometaša i u drugim zemljama EU-a?
Odgovor je: da.
Od početka invazije u veljači 2022. godine, dok su se brojne međunarodne tvrtke povlačile s ruskog tržišta, nogometni transferi nastavili su se odvijati gotovo neometano. Prema sveobuhvatnoj istrazi nizozemske novinarske organizacije Follow the Money, čak 28 europskih klubova sklopilo je najmanje 30 spornih poslova s ruskim klubovima.
Pritom je prekršena ključna odredba sankcija koja zabranjuje plaćanje više od 100.000 eura bilo kojem ruskom subjektu, kao i poslovanje s osobama i tvrtkama povezanim s režimom Vladimira Putina. Unatoč tome, europski su klubovi izravno uplatili najmanje 66 milijuna eura sankcioniranim ruskim klubovima za najmanje 18 igrača ili su sredstva deponirali na europske bankovne račune povezane s tim klubovima i njihovim vlasnicima, što je praksa koju Europska komisija izričito zabranjuje.
Jedan od najzvučnijih primjera je transfer ruskog talenta Arsena Zaharjana iz Dinama iz Moskve u španjolski Real Sociedad u ljeto 2023. godine, vrijedan skoro 13 milijuna eura. Problematičnost ovog posla leži u vlasničkoj strukturi Dinama. Klub je u vlasništvu Sportskog društva Dinamo, organizacije povijesno povezane sa sovjetskim sigurnosnim agencijama poput NKVD-a (Narodni komesarijat unutarnjih poslova) i KGB-a (Komitet državne sigurnost), a koju danas vodi general ruske Federalne službe sigurnosti (FSB) Anatolij Nikolajevič Gulevski.
Glavni sponzor kluba je VTB banka, druga najveća ruska financijska institucija u državnom vlasništvu, koja je pod strogim sankcijama Europske unije i SAD-a. Iz Real Sociedada su se branili tvrdnjom da su "sve temeljito provjerili" i da "kategorija 'nogometaš' nije uključena u popise sankcija", no pravni stručnjaci upozoravaju da je plaćanje milijuna eura klubu pod kontrolom sankcioniranih entiteta "minsko polje problema" i vrlo vjerojatno kršenje europskih propisa.
Slučaj Dinama i Real Sociedada daleko je od izoliranog incidenta međusobnog trgovanja zapadnoeuropskih i ruskih klubova. Španjolski klubovi Cádiz i Almería prodali su igrače Spartaku iz Moskve za ukupno 12 milijuna eura. Vlasnik Spartaka je Lukoil, jedna od najvećih svjetskih naftnih kompanija, koja je pod američkim sankcijama još od aneksije Krima 2014. godine. Europski prvak i PSG je pak platio 20 milijuna eura za vratara Matveja Safonova iz Krasnodara, kluba u većinskom vlasništvu ruskog milijardera Sergeja Galickog.
Kako su ovi milijunski iznosi uopće stigli do Rusije unatoč financijskoj blokadi? Klubovi su se služili različitim kreativnim metodama zaobilaženja propisa. Neki su, poput Espanyola - koji je na posudbu doveo Slovenca Drkušića iz Zenita, novac uplaćivali na račune trećih strana u europskim bankama. Drugi su, slijedeći upute Uefe, pokušali iskoristiti rupe u sustavu.
Naime, krovna europska nogometna organizacija, suočena s pravilom da klubovi ne smiju imati dugovanja jedni prema drugima, u travnju 2022. poslala je pismo nacionalnim savezima. U njemu je sugerirano da klubovi, ako ne mogu izravno platiti ruskoj strani, trebaju dokazati da su pokušali, a zatim novac mogu deponirati kod svog nacionalnog nogometnog saveza. Međutim, i ovo rješenje je pravno upitno jer europski propisi zabranjuju da ruska osoba ili entitet na računu u Europi ima više od 100.000 eura. PSV Eindhoven je upravo takvom metodom, podijelivši isplatu u dvije tranše, platio tri milijuna eura Spartaku za igrača Guusa Tila.
Dinamo je, u slučaju Kravcova, bio lišen takve zavrzlame, jer je igrača doveo bez odštete.
Iako su pravila na papiru jasna, u praksi vlada siva zona u kojoj se odgovornost prebacuje s jedne instance na drugu. Mnogi europski klubovi, umjesto da se obrate nacionalnim ministarstvima gospodarstva koja nadziru provedbu sankcija, za mišljenje su pitali Fifu ili Uefu. Budući da se nogometne organizacije nisu usprotivile transferima, klubovi su nastavili s poslovima, ignorirajući činjenicu da mišljenje nogometnih tijela ne nadjačava zakone Europske unije.
Stručnjakinja za sankcije Heleen Over de Linden jasno je poručila: "Nije važno što Uefa kaže 'ovo su naša pravila', jer se europski propisi i dalje primjenjuju."
To znači da netko unutar svakog kluba mora preuzeti odgovornost za usklađenost s europskim zakonodavstvom, što se u praksi rijetko događa.
Dok ruska reprezentacija igra prijateljske utakmice protiv "prijateljskih" zemalja poput Kirgistana, Tadžikistana, Uzbekistana, Irana, Iraka, Kenije, Kube, Srbije, Bjelorusije... a vrijednost domaće lige je od 2014. realno pala za više od 60 posto, ovi transferi imaju dvostruki značaj za Kremlj. S jedne strane, oni predstavljaju važnu financijsku injekciju za klubove u vlasništvu oligarha i državnih tvrtki koje financiraju ratnu mašineriju. S druge strane, svaki transfer igrača u neki od velikih europskih klubova služi kao moćan propagandni alat. Time se šalje poruka, kako domaćoj tako i međunarodnoj javnosti, da je unatoč ratu i sankcijama "poslovanje uobičajeno" i da Rusija nije u potpunosti izolirana.
A kad je novi dinamovac Kravcov u pitanju, o ispravnosti odluke o njegovom angažmanu sudit ćemo na kraju sezone. Za sada znamo da igrač ima tržišnu vrijednost od 1.2 milijuna eura, te da je igrao za sve ruske selekcije od U-17 do U-23. Za reprezentaciju U-23 nastupio je u dvije utakmice protiv Egipta u Suezu, u rujnu 2023. godine, kada je Rusija već bila pod sankcijama. U drugoj utakmici izbornik Valerij Karpin dao mu je kapetansku vrpcu.
Otvori KEKS Pay
A joj, cuj to, BBB su braca sa navijacima iz Dynamo Kyiv. Pa glupostima nikad kraja!