Ivan Martinović (22) uz Duvnjaka i Štrleka ostavio je najbolji dojam na susretu rukometaša Hrvatske i Mađarske (31:27) u okviru EHF Europskog kupa. Desni vanjski njemačkog Hannovera postigao je šest pogodaka i dokazao da izbornik Lino Červar može na njega itekako računati na predstojećem Svjetskom prvenstvu koje će se odigrati u Egiptu u siječnju sljedeće godine.
Ivan je već bio u Červarovim kombinacijama za nastup na zadnjem Europskom prvenstvu gdje smo osvojili srebro.
Zaustavila ga ozljeda
– Zaustavila me ozljeda. Pukla mi je peta metatarzalna kost. Trebalo je to biti moje prvo veliko seniorsko natjecanje, i to još u gradu gdje sam rođen – rekao je Martinović.
Rođen je u Beču gdje je i počeo rukometnu karijeru. Igrao je za mlađe selekcije Fiversa, a potom je u istom klubu proveo i tri seniorske sezone da bi 2018. prešao u njemački Gummersbach.
– U Gummersbachu me dočekao Drago Vuković, legenda hrvatskog rukometa, osvajač olimpijske medalje 2004. godine. On mi je jako puno pomogao u početku. Ne samo na parketu već i izvan njega. Nije prošao dan u gradu a da nismo popili barem kavu – istaknuo je Ivan.
Tamo se zadržao samo jednu sezonu jer je sjajnim igrama privukao nekoliko zainteresiranih klubova među kojima je izabrao Hannover gdje trenutačno dijeli svlačionicu s Ilijom Brozovićem.
Otkad sam bio dječak, uzor su mi bili Duvnjak i Balić. Kada sam pozvan u A reprezentaciju, na kvalifikacijama za EP 2020. u Osijeku Dule i ja smo bili cimeri, što me oduševilo.
Sa sobom uvijek imam fotografiju s EP-a u Beču 2010. kada sam se fotografirao s njim. Pokazao sam mu je, a on nije mogao vjerovati – kaže Martinović.
Da mu je Duvnjak idol, dokazuje i činjenica da u klubovima u kojima je igrao ili igra nosi dres s brojem pet. Ove sezone Hannoveru ne ide baš najbolje, trenutačno su 13. na tablici. Na listi strijelaca Martinović je 34. mjestu s 24 pogotka iz šest utakmica. Od naših igrača više je zabio Šime Ivić (29), dok Domagoj Duvnjak ima isti broj pogodaka kao Ivan.
Brat Marin i sestra Kristina odlučili su igrati rukomet za Austriju, a ja sam izabrao Hrvatsku. Meni je u početku bio cilj igrati s bratom. Međutim, brat je stariji pa mene tada nisu pozvali u austrijsku reprezentaciju. Bio sam im premlad i nedovoljno dobar. Otišao sam u zadarski rukometni kamp gdje su me treneri primijetili i pozvali prvi put na pripreme – kaže Martinović.
Bio je jedan od ključnih igrača hrvatske reprezentacije u mlađim dobnim skupinama. Tako je s kadetima osvojio europsko srebro 2016. godine, a s juniorima svjetsko srebro 2019. godine.
Francuzi noćna mora
Već sam sto puta pogledao snimku tog finala iz 2016. godine i još ne mogu shvatiti kako smo mogli izgubiti. Vodili smo Francuze sa šest razlike, a onda kao da je za nas vrijeme stalo. Ta je utakmica moja noćna mora – rekao je Martinović.
Ali mu zato noćna mora neće biti susret protiv Mađara...
– Jako sam sretan što sam uopće dobio tu priliku da igram i napad i obranu. Ja sam htio otpočetka pomoći ekipi koliko god mogu i nadam se da sam to i pokazao. Ja se nadam da je ovo san svakog mladog igrača. Meni je velika čast da igram zajedno s Cindrićem i Duvnjakom i svim igračima tu, tako da sam najsretniji sad. Drago mi je što sam dobio priliku igrati u oba prava, obranu i napad što nije slučaj u Hannoveru gdje igram samo u napadu – zaključio je Martinović.
Iz generacije koja je osvojila srebro na Svjetskom juniorskom prvenstvu prošle godine u seniorskoj reprezentaciji već su Josip Šarac, Halil Jaganjac, Fran Mileta, Josip Vekić i Ivan Martinović. No, tko zna, možda će se uskoro naći mjesta i za Filipa Vistoropa, Zvonimira Srnu, Karla Godeca...
