Razvukao se osmijeh na licu Božidara Jovića, menadžera rukometnog kluba PPD Zagreb. Kako i ne bi kad je njegov sin Arian blistao za zagrebaše u prvom poluvremenu utakmice SEHA lige protiv slovačkog Tatrana. Obranio je 10 udaraca u 30 minuta.
– Odmah poslije utakmice nazvao me Mirko Bašić, proslavljeni hrvatski vratar, i rekao mi da je mali obranio nekoliko izuzetno teških udaraca. Rekao mi je da u mojem sinu ima nešto i da bi mogao postati dobar vratar – rekao je Božidar koji je kao igrač igrao na mjestu kružnog napadača.
Važne su obrane, a ne stil
– Jedino sam ja u obitelji bio napadač, svi ostali bili su vratari. Moj tata i brat igrali su vaterpolo i branili u banjalučkom drugoligašu Intelu, a stric Vlado bio je rukometni vratar u banjalučkom Borcu. Zanimljivo je da je stric živio u Zagrebu, a igrao utakmice za Borac. Tko zna, možda bih i ja bio vratar da nisam tako visok. Kada smo na treningu igrali mali nogomet, obavezno bih stao među vratnice – istaknuo je Božidar.
No, nisu samo Jovići primjer u PPD Zagrebu da su u jednom klubu igrali otac i sin. Prije njih su u klubu kao otac i sin igrali Stjepan i Nenad Korbar, te Mensur i Adam Seferović. Doduše, Adam je igrao samo za juniore, nikad za prvu momčad Zagreba. Za seniore je igrao u Gorici.
– Arian jer počeo trenirati s 10 godina. Nisam ga trebao nagovarati, sam je rekao da to želi. I odmah je htio među vratnice – istaknuo je Jović.
Arian je niži rastom i podjeća stilom na Mirka Bašića.
– Ma tko na kraju utakmice pita kojim ste stilom branili, broje se samo obrane – kaže Jović.
Zanimljivo je da je Arian nakon 10 obrana u prvom poluvremenu, u nastavku bio na klupi.
– Vjerojatno je trener Vujović tako reagirao poučen iskustvom s utakmice u Subotici gdje je Arian dobro branio u prvom, a nikako u drugom poluvremenu. To je razumljivo jer je putovao cijelu noć nakon što su se Stevanović i Ivić razboljeli. Poslije utakmice rekao mi je da je bio siguran da bi na početku drugog poluvremena obranio još najmanje tri udarca – rekao je Božidar.
Jedini otac i sin iz bivše Jugoslavije koji su igrali u reprezentaciji su Rnići. Stariji Momir igrao je za Jugoslaviju, a mlađi Momir za Srbiju.
– Ne znam hoće li sin ikada braniti za seniore i osvojiti koju medalju na velikim natjecanjima, ali znam da mu je prioritet završiti fakultet. Koliko ima za učiniti dovoljno govori činjenica da izađe subotom jednom mjesečno – istaknuo je tata Jović.
Za Stevanovića nudili sitniš
Zanimljivo je da su u istom klubu, ali u splitskom Brodomerkuru, igrali otac i sin Balić, Željko i Ivano. Čak su jednom prilikom igrali jedan protiv drugoga. Bilo je to u drugoj ligi, Željko je igrao za Solin, a Ivano za Brodomerkur. Inače, najpoznatiji igrački par otac i sin su Dušebajevi. Otac Talant osvojio je kao igrač olimpijsko (1992.) i svjetsko (1993.) zlato. Sin Aleks osvojio je srebro na Europskom prvenstvu u Poljskoj ove godine. Može li Jović sljedeće sezone postati vratar prve momčadi, pogotovo ako Filip Ivić ode u Kielce?
– Nisam siguran da će Ivić otići u Kielce jer poljski klub nudi malu odštetu i bilo bi suludo da takvog vratara pustimo prije isteka ugovora. Vratari baš nisu na cijeni. Nakon EP-a nam je jedan njemački klub nudio 70.000 eura za Stevanovića, no samo smo se nasmijali – kazao je Jović.
>>Filip Ivić nije bio na Euru, a želi ga Kielce
Dali ste ikad čuli za oca i sina, pokojnog Vladu koj je branio u Krivaji iz Zavidovića i sona mu Vinija Lozerta