Bozanić nije primio košarkaše jer zna da njima nema pomoći

Kosarka je puno opasnije bolesna od obicne upale koju bi se izlijecilo antibiotikom. Stvarno je nuzan kirurski zahvat, pocevsi od micanja Radica, koji kao da namjerno unisti sva cega se primi. Doslo je dotle da ih ne gledamo cak ni na tv, jer gledati kako su bezvoljni, neslozni, prestraseni, stvarno nema smisla

Flakov komentar je krenuo u pravom smjeru, ali samo je zagrebao, ma pomilovao stvarnu problematiku naše košarke, pokazavši zapravo bezvoljnost i nemotiviranost da se njome ozbiljnije pozabavi. Rezultat naše reprezentacije, kao i sve iz ovog desetljeća, moramo promatrati realno. NaNa Europskim prvenstvima SAMO JEDNOM nismo bili među 8, a sve ostale pokušaje zastajali bismo u četvrtfinalu, uglavnom u neizvjesnim (i na kraju nesretnim) utakmicama sa iznimno jakim reprezentacijama (Španjolska, Litva, Slovenija....)... Prosječan plasman naše repke bio je 6. ili 7. mjesto na EP. Prije 2 godine konačno smo napraivli iskorak i plasirali se prvi put na OI nakon 1996. Ove godine prvi put smo došli i na SP nakon 1995.!!! PA ljudi, dajte malo proučite te podatke. Možemo mi misliti samo o sebi što god želimo, ali činjenice govore da naši košarkaši NISU među najboljima na svijetu, da su to Gasol, Nowitzki, Krstić, Nahcbar, Lakovič, Diamantidis i ostala ekipa za koju se plaćaju šesteroznamenkaste cifre! Mi imamo jako dobre igrače, ali nijedan nije superklasa! S reprezentacijom je godinama radio jedan vrhunski trenerski mag Repeša, radio je i Spahija, sad je to Joke koji je posao dobio na temelju nikakvih referenci... ...ali nitko od ovih igrača nije uspio stvoriti nešto što je gotovo nemoguće - vhurnsku momčad. Oni jednostavno to nisu! Naša repka danas vrijedi upravo ovoliko kakakve rezultate i postiže: četvrtfinala... Sada je bila osmina finala igrom slučaja, jer nismo imali sreće da smo imali zaista ekstremno jaku grupu i križali se sa dvije ponajbolje repke na turniru... Inače bi opet bilo, uvjeren sam, četvrtfinale. To znači da smo gotovo uvijek (pa i na OI smo bili!) među posljednjih 8. Zar je to zbilja takav neuspjeh, nešto tako loše? I što je najgore, u tim četvrtfinalnim utakmicama u pravilu odigramo do posljednje minute egal, i da, gubimo zbog luzerskog mentaliteta... ali možda to sve skupa ima veze i sa nečim drugim, recimo kvalitetom? Želim reći: ne napadajte ove dečke (ali sasujte pajbu po HKSu, o da, to uvijek i svagda!!) jer igraju u okviru svojih mogućnosti, možda čak i iznad njih. Postižu takve rezultate. Ovo nisu neuspjesi, igramo svako veliko natjecanje, uvijek smo neki faktor kojeg se nešto pita. Trebamo svi skupa malo spustiti očekivanja i KONAČNO jednom shvatiti da bodrenje svojeg kluba/reprezentacije najviše ima smisla onda kada on nije među 3-4 najbolja u natjecanju!

@pravaistina88: s većinom tvojih analiza se slažem, osim s jednom tezom, onoj o vrhinskoj ekipi. Istina, nijedan naš igrač nije vrhunska klasa, al ono što krasi svaku našu reprezentaciju, u svim sportovima, je jedan nevnerojatan momčadski duh, nacionalni ponos, gine se jedan za drugoga. I uz naše (da koristim tvoj izraz) jako dobre igrače i uz taj element to bi bila vrhunska ekipa. Ali toga NIJE BILO. A to je pitanje karaktera, motivacije (pa i) izbornika i kapetana. Pogledaj samo razliku u pristupu u Poljskoj i sad, u poljskoj su i Kasun i Vujčić igrali isprebijani i polomljeni. I takvi su dali koliko su mogli. A u Turskoj (osim Popovića i Lončara, koji svaki put ostave srce na terenu) su svi igrali kukavički. Tu naravno, ne ubrajam Bogdanovića koji jedini ima opravdanje u tome da je mlad i neiskusan, a i takav je pokazao više srca nego \"prekaljeni\" profesionalci. Ostaje dojam da smo uz više srca, iskusnijeg izbornika i pravog kapetana (Ukić to nije - čovik koji kad ne ide nestane sa terena ne može bit vođa) mogli i taj korak više napraviti. Ja našima nikad ne zamjeram kad izgube, zamjeram im beskrvnost i nezalaganje

Hrvati nisu razumni niti racionalni jer svi očekuju barem medalju u svakom sportu inače ništa ne valja. Međutim, istina je da Vranković nije za izbornika, a da Radiću nije mjesto u reprezentaciji. Već dosta dugo nisu problem košarkaši nego struka i ekipa koja ih priprema. To donosi razliku i poboljšanje. Poslušajte Novosela i napravite čistku

@mystery023.. \"Srce\" i \"poginuće na terenu\" su vrlo, vrlo fleksibilne kategorije. Kao da na fakultetu studentima daješ opisne ocjene. Uostalom, ne znam zašto im se zamjera nedostatak borbenosti, zar samo zbog jedne lošije utakmice, one protiv Brazila, koji nam (ajdede da jednom netko i to već kaže, od svih silnih stručnjaka) nikako ne odgovara po stilu igru. Cijela petorka može trčati ko luda, igraju bolestan pick&roll, a bekovi su im tolko probojni da su isprobijali i jedne Amerikance! Druga stvar je sad, recimo, zašto na ovom EP nismo praktički nijednom (!?!?) odigrali zonsku obranu, a kod Repeše je ona bila conditio sine qua non? Kada te netko cijelu utakmicu gazi na brzinu (kao, recimo Brazil), onda je na treneru da pokuša iskemijati nešto da to promijeni, a koja je logičnija postavka nego skupljanje reketa i prepuštanje rizika na vanjske pozicije? Želim reći - to sa kukavičkom igrom je jako, jako pretjerana fraza. Baš frazetina. Dečki su igrali koliko su mogli, Brazil se brzo odvojio, uostalom, osmina finala je nosila reprezentacije iste kategorije, pa sam SIGURAN da se negdje i njima u podsvijesti to podvuklo, pa su podsvjesno možda i čuvali snagu za tu najvažniju utakmicu. TO je mudro. Glupo je trošiti se kod -15 u utakmici koja zapravo ništa ne mijenja... A kad smo već kod ostavljanja srca na parketu... Moram priznati da mi se već povraća od tog argumenta. Ako netko mora SVAKU utakmicu doslovno umrijeti za pobjedu, onda tu meni nešto ne štima. Sportaši su sasvim dovoljno fiizički pripremljeni da mogu izdržati 40 minuta jedne najzahtjevnije košarkaške tekme, a ako još povrh toga moraju \"ginuti\", onda se nameće logičan zaključak: dodatnim naporom pokušavaju nadomjestiti nedostatak kvalitete!! TO može funkcioniraju u jednoj ili dve tekme, ali tražiti od njih takvo izgaranje na CIJELOM prvenstvu je, za mene, morbidno i mazohistički. A što se Ukića tiče... prvenstvo je odigrao poluozljeđen, a opet je protiv Srbije odigrao FENOMENALNU tekmu, napravivši bezbroj fantastičnih probijanja i polaganja. Ukić je dijamant.

A Mirko Novosel je stari seronja koji je jedan od najzaslužnijih zašto nam je košarka danas tu gdje je. A one njegove teze o pripremama od 3 mjeseca su, valjda je to svima jasno, toliko retrogradne da ih je čakak malo i žalosno komentirati. Čovjek živi u 70-tima i s te pozicije samome sebi daje za pravo držati moralne prodike o sportu kojeg on više uopće ne razumije, koliko je evoluirao (ili devoluirao, nije bitno, promijenio se znatno!)... Jedini tko bi danas smio biti izbornik naše repke je Perasović, ali on ima pametnijeg posla. A Radić poslušnije poltrone...

pravaistina88 @ kaže čovjek kojemu je najveći životni uspjeh što je svim frendovima popušio kurac....o Mirku Novoselu tako govoriti, i Srbi imaju veterana trenera koji je izašao iz 70-ih, a takav princip rada, stroga disciplina, rad, rad i samo rad se očito pokazuje uspješnom....no pravaistino, nastaviti pljugati ljudima, jedino to znaš.

I da pravaistino, zonu smo igrali velik broj puta, protiv Amerikanaca, Slovenaca....a izlika tipa (kad si tako velik stručnjak) \"Brazilci nam ne odgovaraju jer trče\" najbolje govori o tvojim moždanim kapacitetima.

Evo javio se i EuroAzija, čovjek od kojeg samo Ava Karabatić ima veću želju za pažnjom :) Srećom, većina nas više ni ne čita što piše ispod njegovog nicka.

kakvih prodora i \'polaganja\' je ukić imao?(pravaistina)-Možda prodora i asista,a što se tiče polaganja...?? Igrač kao što je ukić bi trebao poprilično poradit na vanjskom šutu, da se ne događa kad se spusti lopta na low post kad se krilo ili centra udvoji pa kad bek dobije povratnu da nemože zabit sa poludistance ili sa 6,25 kakav je to play bez vanjskog šuta,po meni nikakav. a odigrao je samo jednu ili pola utakmice kako treba i to protiv slovenaca koju smo ionako izgubili.

Dobro, nije imao polaganja, nego završetke prodora, ne znam kako bi nazvao te šuteve. Vanjski šut definitivno mora popraviti, ali on je igrač može napraviti razliku, žao mi je da to nisi uočio makar protiv Srbije. Sve u svemu, Ukićć je jedan od najpodcjenjenijih igrača naše repke, sa strane \"navijača\", i to prilično neopravdano, i tako već godinama.

RADIĆEVE IZJAVE NAKON ZAVRŠENIH TURNIRA 1996. nismo imali sreće, 1997. nismo imali sreće, 1998. nismo imali sreće, 1999. nismo imali sreće, 2000. nismo imali sreće, 2001. nismo imali sreće, 2002. nismo imali sreće, 2003. nismo imali sreće, 2004. nismo imali sreće, 2005. nismo imali sreće, 2004. nismo imali sreće, 2005. nismo imali sreće, 2006. nismo imali sreće, 2007. nismo imali sreće, 2008. nismo imali sreće, 2009. nismo imali sreće i konačno 2010. zar nismo imali sreće, pa ljudi moji je li to normalno, tko je lud u ovoj priči i igri naše košarkaške repke,

BOZANIĆ I KOŠARKA ??? Košarkašima Hrvatske ne treba nikakav tamo Bozanić, nek se on radje drži svoga stada i crkve a sport, pa i politiku neka pusti košarkašima i političarima. Hrvatska reprezentacija treba da se riješi tog \"FAMOZNOG ??? RADIĆA\",", neka izabere pravog trenera, koji će znati u moru superkvalitetnih košarkaša izabrati i posložiti one prave. Ja kao laik (igrao sam košarku za svoju dušu) iz ponude kojom raspolaže trener Hrvatske reprezentacije složio bih TRI vrhunske ekipe i siguran sam da bi sve tri igrale vidnu ulogu recimo na ovom SP. Svi ti momci su mladi, imaju znanje, talent (TO JE TAKO PODNEBLJE), srce i treba ih samo organizirati na taktičkom planu. Navijač sam Srbije, ali volim reći ono što je istina. Zato, ne dajte ni Bozaniću ni politici da se igra tim draguljima nego im dajte stručnjaka da ih fino izbrusi, a onda i AMERIMA ima da se tresu gaće samo na pomen imena HRVATSKA: SRETNO !!!!

ne znam zašto, al mi sad nije postavilo komentar koji sam detaljno napisao pa ću sad samo ukratko odgovoriti: @pravaistina88: \"Srce\" i \"poginuće na terenu\" su vrlo, vrlo fleksibilne kategorije - NISU U to spadaju trčanje, borba za loptu, agresivna obrana, preuzimanje odgovornosti u napadu itd, tj. zalaganje na terenu. Točnije, to uključuje ono što si ti napisao za igru Brazila. Kad si već napisao da nam igra Brazila ne odgovara, aj objasni mi koji su osnovni uvjeti za poziciju beka, osim onih koje brazilci imaju, probojnost i brzina. Ako ti ne odgovara ekipa koja ima takve bekove, ne odgovara ti košarka kao igra. Jbg i naši su profesionalci koji bi morali moći trčati tih 20ak min koje provedu u igri. Ako to ne možeš, što radiš u reprezentaciji? To ja smatram pod ostavljanje srca na terenu, pod trud i pod borbenost- odigrati cijelu utakmicu, a ne 10ak minuta pa stati. Mislim da to nije puno za očekivati od profesionalnih košarkaša. Nadalj, citiram opet: \" Sportaši su sasvim dovoljno fiizički pripremljeni da mogu izdržati 40 minuta jedne najzahtjevnije košarkaške tekme, a ako još povrh toga moraju \"ginuti\", onda se nameće logičan zaključak: dodatnim naporom pokušavaju nadomjestiti nedostatak kvalitete!! TO može funkcioniraju u jednoj ili dve tekme, ali tražiti od njih takvo izgaranje na CIJELOM prvenstvu je, za mene, morbidno i mazohistički.\" -Ovo o 40 min sam ti gori napisao - tu si sam sebe demantirao u tome zašto nam brazil ne odgovara, jer očito da i mi možemo trčati, samo nećemo. -Nitko nije očekivao dodatni napor cijelo prvenstvo, nego samo jednu-dvije utakmice: Sloveniju i Brazil. Kao što si napisao, to MOŽE funkcionirati. Zašto nije- e pa zbog onog \"što se tebi gadi kao argument\"-kukavičluk. Najbolji primjer - Ukić (da odmah i riješimo pitanje tvog najpodcjenjenijeg igrača) - prvi play, uz to i kapetan, jasno (kao i svi mi) vidi situaciju da prvi centar (Tomić) ne bi pogodio koš ni da je 3 metra u promjeru. Umisto da preuzme odgovornost (kao play i kapetan) i krene u prodore i na taj način oslobodi prostor za dodavanje samom centru, ili iznudi faul, ili zabije, u svakoj gustoj situaciji - dodaje popoviću. Evo ti pa pucaj. Je li to princip igra pravog playa? Je li to karakter i snaga koju kapetan mora imati i demonstrirati? Ne bih rekao. Zato on nije podcijenjen nego ga (pogotovo navijači) vide realno. Kad (i ako) razvije karakter i borbenost jednog popovića (koji je svaku utakmicu pokazao definiciju srčanosti) i počne preuzimati odgovornost u ključnim trenucima, onda će ga i navijači početi cijeniti. A i možda opravda titulu kapetana.