Matej je pravo naše seljačko, pošteno, neiskvareno i dobro odgojeno dijete. Sve što ima, stekao je svojim radom – kaže Zlatko Botički, trener NK Kutjeva, u kojemu je kao sedmogodišnjak za loptom počeo trčati Matej Mitrović.
Iako je u mladim vrstama već sakupio devet nastupa, Mitrović je na veliku scenu ipak zakoračio tek u trenutku kada ga je pod državni stijeg pozvao Ante Čačić.
Neočekivana prilika
Najprije se ozlijedio Dejan Lovren, a ubrzo i Vedran Ćorluka, pa je alternativno rješenje izbornik pronašao u braniču Rijeke. A onda se sve dogodilo munjevitom brzinom. Pogotkom Kosovu i istrčavanjem u prvih 11 protiv Finaca, 23-godišnjak se definitivno afirmirao u vatrenima i pokazao kako je riječ o igraču na kojeg se u budućim reprezentativnim akcijama može najozbiljnije računati.
– Matej je od samog početka svojom ozbiljnošću i odgovornošću odskakao iz svoje generacije. Iako je bio slabije građe, vidjelo se da u sebi nosi ono nešto. Mi Kutjevčani ponosni smo na njega, sretan sam kao da je riječ o mojem djetetu – dodaje Botički.
A kako je sve počelo? Matej je rođen u Požegi, no dolazi iz Lukača, malog sela u kojemu je još kao dijete pomagao roditeljima radeći u obiteljskom vinogradu i voćnjaku. Otac Andrija odveo ga je 2001. godine u šest kilometara udaljeno Kutjevo, poznato vinogradarsko središte u srcu Slavonije, u kojem je ostao do svoje trinaeste godine. Tada selidbom u velički Kamen Ingrad počinje s ozbiljnijim bavljenjem najvažnijom sporednom stvari na svijetu.
Pod svoje su ga uzeli braća Damir i Dalibor Bognar, nogometaši s prvoligaškim iskustvom, koji su na ruševinama propalog Kamen-Ingrada izgradili novi/stari klub Papuk. Mitrović često voli reći kako su mu upravo njih dvojica, uz roditelje, najviše pomogli u karijeri i usmjerili ga na pravi put. Rođen je 10. studenog 1993. i Bognari su samo čekali da napuni 16 godina da ga mogu ubaciti u prvu momčad.
– Naravno da godi kada Matej tako pohvalno govori o bratu i meni. Međutim, najprije treba naglasiti kako je on u svim odlukama koje je donio imao podršku svoje obitelji, a s obzirom na to da smo mi radili s njim i da smo imali korektan odnos, nastojali smo mu u nekim situacijama pomoći svojim savjetima – skromno će Damir Bognar.
Prema njegovim riječima, svoje radne navike i disciplinu Mitrović je također donio od kuće, a braća su mu samo pomogla da talent koji je očito oduvijek imao oplodi na najbolji mogući način. Još u vrijeme dok je igrao za Papuk, moglo se naslutiti da će Mitrović postati veliki igrač, za najjače klubove u Hrvatskoj, ali i izvan nje.
Već sa 16 godina postao je prvotimac u Drugoj županijskoj ligi, a samo godinu dana poslije prelazi u vinkovačku Cibaliju s kojom potpisuje stipendijski ugovor. Bio je to presudni trenutak u njegovoj karijeri, vrijeme kada se trebalo opredijeliti između nogometa i fakulteta, jer jedno s drugim obično ne ide, barem ne na nekoj visokoj razini. Odlučio se za nogomet i nije pogriješio.
U Vinkovcima je završio juniorski staž i odigrao jednu punu seniorsku sezonu, nakon čega u ljeto 2013. godine slijedi prelazak u Rijeku. Kao i u reprezentaciji, mjesto u prvoj jedanaestorici otvorilo mu se prvenstveno zahvaljujući ozljedama nekih igrača, a ukazanu priliku iskoristio je na najbolji mogući način, što potvrđuje i koliko je jak mentalno.
– Krivo mi je što treneri koji su ga prije vodili nisu prepoznali njegov potencijal. Da je bilo malo više osjećaja, mogao je davno zaigrati u prvoj momčadi Rijeke. Stjecajem okolnosti, vrata su mu se na kraju ipak otvorila, no zasluge za to pripadaju isključivo njemu i njegovu odnosu prema nogometu – ističe Damir Bognar.
Pažljiviji pratitelji Mitrovićeve karijere kažu kako je on prije svega izuzetno inteligentan igrač, koji podjednako dobro odrađuje i ofenzivne i defenzivne zadatke. Stjecajem okolnosti, iskristalizirao se na stoperskoj poziciji, premda je uvijek bio veliki kreativac. Do trenutka kada je počeo igrati seniorski nogomet, uglavnom je igrao u veznom redu, što se i danas može primijetiti po nekim njegovim rješenjima i načinu igre.
Ne treba se žuriti van
– Ne kažem da Rijeka nije ozbiljna i sređena sredina, ali kada prijeđe u neki veliki klub iz neke od liga petice, Matej će biti još 30 posto bolji nego danas. On je specifičan po tome što je još u mlađim dobnim kategorijama pokazivao veliku zrelost i uvijek je po svom razmišljanju bio dvije-tri godine stariji od kolega. Iako igra u reprezentaciji, ostao je jednostavan i normalan i svaki put kada dođe kući, pomogne mami i tati u čemu god zatreba – ističe Dalibor Bognar, koji je zajedno s bratom Damirom u Velikoj stvorio još neke poznate prvoligaške igrače poput Gabrijela Bobana iz Osijeka ili Ivana Antunovića iz Lokomotive.
Bez premca je najbolji stoper u HNL-u. U reprezentaciji je u za širem krug u od 18 ili 20 igrača neće ga se moći zaobići.Već se naveliko govori o mogućem zimskom transferu u inozemstvo, a čini se kako je najviše zagrizao Torino. Međutim, iznos koji će morati iskrcati njegov budući klub morat će biti veći od tri milijuna eura, na koliko je trenutačno procijenjena njegova tržišna vrijednost.
– S inozemstvom se ne treba žuriti, osim ako iskrsne neka ponuda koju nije moguće odbiti.
Mitrovic u Rijeci , Benkovic u Dinamu.....nadolaze mladi talenti . Nema zime za hrvatski nogomet.