Kad su ga već, tipično hrvatski pakosno, prije polaska u Rusiju neki u domovini ispratili s podrugljivim “ne sjećam se”, ovu priču o jednoj neponovljivoj sportskoj ličnosti počinjemo u duhu tog nadimka prožetoga zlobom. Na primjer, ne sjećam se da je neki hrvatski nogometaš tako zadivljujuće maestralno predvodio svoju reprezentaciju na velikome natjecanju, pa čak ni svemogući Šuker ‘98. Ne sjećam se da je Hrvatska ikada imala tako dominantnoga, lucidnoga, odrješitoga, požrtvovnoga i odvažnoga vođu na Svjetskom prvenstvu; nisu to bili ni karizmatični Boban, Niko Kovač ili Srna. Ne sjećam se da je ikada jedan naš nogometaš istoga ljeta imao priliku ujediniti europski klupski i naslov svjetskog prvaka, i pritom i u Real Madridu i u reprezentaciji, biti ključni i nezamjenjivi igrač, opet – nije to u oba dresa bio ni Šuker ‘98.
Ispratio velikane
Ne sjećam se ni da je neki hrvatski nogometaš sa Svjetskog prvenstva prije polufinala već ispratio najbolje svjetske igrače, ovoga puta Cristiana Ronalda, Neymara i Messija, i sve ih zasjenio svojim izvedbama. Ne sjećam se ni da je neki naš reprezentativac ikada svojim drhtavim izvođenjem penala doveo naciju u predinfarktno stanje, a ona u njega i dalje gleda kao u malo božanstvo. I na kraju, ne sjećam se da je ikada neki naš nogometaš bio tako ozbiljan kandidat za Zlatnu loptu Svjetskog prvenstva, još jednom – nije to bio ni Davor Šuker. Ali, zato se sjećam utakmice Hrvatska – Australija u Stuttgartu prije 12 godina kada je polovica stadiona, preko dvadeset tisuća Hrvata, razočaranih izvedbom naše reprezentacije, u drugom poluvremenu skandiralo samo jedno ime: “Luka Modrić, Luka Modrić!”
Odjek tog poklika odzvanja do dana današnjega, kada naš najveći nogometaš svih vremena, sitni, koščati dečko s trakicom u kosi, golema srca, u Moskvi igra svoju utakmicu života: L-ider, U-mjetnik, K-lasa, A-s! Mali veliki Modrić iz Zatona Obrovačkog! Naša desetka za deset, protiv svoga nekadašnjega suigrača iz Tottenhama, dugonogoga Harryja Hanea, u bitci za finale Svjetskog prvenstva i prestižnu titulu nositelja Zlatne lopte, za mjesto u galeriji u kojoj sjede najveće ikone ovoga sporta, Pele, Maradona i Messi. Luka Modrić dobro poznaje sedam godina mlađega Kanea. Skupa su prvi put zaigrali za Tottenham još 2011. godine u Europskoj ligi, kada su Spursi na svome White Hart Lane bili poraženi od grčkoga PAOK-a 1:2, a Modrić postigao jedini pogodak. Kane je tada bio tek žgoljavi, golobradi, talentirani 18-godišnjak...
– Sjećam ga se iz toga doba, bio je jako marljiv dečko, volio je puno raditi. Čak imam i jednu zanimljivu anegdotu o njemu, ali vam je neću ispričati – nasmijao se Luka pred engleskim novinarima kada su ga pitali za “princa Harryja”, i zagolicao im maštu. Pamte Englezi dobro Luku Modrića, njegovih 160 nastupa za Tottenham, njegov pogodak za Real Madrid na Old Traffordu u osmini finala Lige prvaka, koji je Manchester United poslao prema izlaznim vratima, a najviše pamte slavnih 3:2 za Hrvatsku kada su Steven Gerrard, David Beckham, Frank Lampard i Gareth Barry obješenih čeljusti gledali zaglušujuću detonaciju Modrićeve darovitosti na mitskome Wembleyu. Kada su Davora Šukera pitali za sraz s Englezima, predsjednik našega Saveza nije iskazivao oduševljenje.
>> Pogledajte i kako je strankinja tražila Plenkovića da je fotografira s Jandrokovićem
Imaju moć i zajedništvo
– Volio bih da smo se s Englezima sastali ranije. Ali, ovo je utakmica u kojoj ne igraju novac, ferrariji li skupocjeni satovi, ovo je sudar ratnika, 11 protiv 11 – kazao je Šuker, dok je Modrić naglasio kako “Engleska izgleda kao prava momčad i ima zajedništvo koje je preduvjet uspjeha”.
U našim redovima još je jedan nogometaš koji je bio u sastavu Hrvatske koja je šokirala Wembley. – Volim igrati protiv suparnika kao što je Engleska. Engleska igra slično kao Manchester City, osobno me se dojmio Stones koji je uvijek na lopti. Nadamo se da će ishod biti isti kao na Wembleyu 2007. godine – kazao je Vedran Ćorluka, koji se tom zgodom hrvao s gorostasnim Crouchem te Defoem i Bentom. Hrvatska i njezin kapetan Luka Modrić danas u Moskvi igraju za sve nas, za “slavu Hrvatskoj” (a ne Ukrajini), za nešto što domovina u sportskom smislu još nikada nije doživjela. A Luka i za titulu najboljega igrača svijeta, što je počast koju je od naših igrača doživio samo još Robert Prosinečki 1987. godine u Čileu, ali na SP-u mladih reprezentacija. Odluku o Lukinoj sudbini u svojim rukama drži Fifin tzv. Technical Study Group, u kojemu su Srbin Bora Milutinović, Brazilac Carlos Alberto Parreira, Nizozemac Marco van Basten, Nigerijac Emmanuel Amunike i Škot Andy Roxburgh, uz tehničku potporu našega Imoćanina Branimira Ujevića, kao predstavnika Fifina odbora za razvoj nogometa (Coaching & Player Development Department). Jednoga dana, dočekate li neki čudom duboku starost u Hrvatskoj, neke od vas koji ćete imati unuke zaluđene nogometom, neizbježno će sustići pitanje: “Pa je li netko od naših sportaša ikada poput Luke Modrića i vatrenih iz Rusije tako očarao svijet?” Odgovor će naravno biti onaj s početka priče: “Ne sjećam se..."
>> Pogledajte kako gibon Kent prognozira pobjedu Hrvatske
Luka Modrić veliki čovjek koji se bori za Hrvatsku kao lav. Sramota da se vodi postupak protiv Luke Modrića, a da nijedan političar nije stao uz Modriča.