Posljednji red Soccer Cityja bliže je Svevišnjem nego travnjaku. Na tepihu Iniesta protiv Robbena, a izgledaju kao mravi. Kinez se snašao, iz torbe je izvukao dalekozor. I "prenosio" nam utakmicu, bilo je smiješno, ali istinito. Hrvati i Kinezi pomažu si pri gledanju finalne utakmice Svjetskog prvenstva.
Da, da, takav je tretman novinara iz dvije zemlje čije reprezentacije nisu vidjele Južnu Afriku. Deseta reprezentacija svijeta prema Fifinu renkingu se, eto, ovog ljeta izležavala po najmondenijim svjetskim plažama, krstarila Jadranom, mogla je i tulumariti bez nadzora i bez kazne.
Olić jedini zaslužio odmor
Jedini je taj pravi odmor zaslužio Ivica Olić. Iako, žalit ću vječno što Ola nije mogao na svoje posljednje svjetsko prvenstvo. Jer, kada sam vidio šansu Nizozemca Robbena u finalu pomislio sam da bi Ola to pospremio bez problema. Ali što bi bilo...
Još neki kockasti, vjerojatno Eduardo (što je najveća šteta), Srna i Šimunić, neće vidjeti Brazil. Predaleko je s obzirom na njihov biološki sat.
Što je svjetsko prvenstvo bez Hrvatske? Prilika da se nauči lekcija, ali da se i pronađu oni koji će jamčiti put u Brazil, a prije toga i u Poljsku i Ukrajinu. Slaven Bilić je dobio veliki, najveći mogući kredit. Dobro, Mamić i Marković su trebali ravnotežu protiv nekih novih snaga, ideja i pogleda. I zbog toga je Nane još živ. Iako se izbornik jako promijenio, nadam se da će tu posljednju šansu iskoristiti. I nema drugog izbora! Bilićeva 2010. godina do srpnja je bila ljetni cirkus s prijateljskim utakmicama, te jedna ozbiljna pobjeda u Belgiji. Gdje nismo bili bolji. Za Euro 2012., te Brazil 2014. trebat ćemo se vratiti u 2006. i 2007. Treba nam onaj zanos. No, nakon Fontane, Funtane te odveć prijateljskog odnosa između izbornika i igrača, koji više nisu gladni, opasnost ipak postoji. Ona je jako mala, jer Grci su, na sreću, zlatnu generaciju izgubili u biološkom satu.
Stati na kraj "ozljedama"
Više nema alibija, nadamo se da više neće biti ni ozljeda ni "ozljeda". Jer nemoguće je da sve reprezentacije svijeta imaju jednu ili dvije ozljede, a mi uvijek prije svake utakmice pet-šest. I ti se igrači moraju uozbiljiti, shvatiti da je reprezentacija svetinja. I da za nju treba dati srce, kao što ga je dao Forlan svom Urugvaju. Borbom, odnosom, asketskim životom. Ali srce se može dati ne samo u tih 90 minuta kada se igra nego i na svakom treningu, pri svakom obroku, svakom odmoru. Možemo li vjerovati Biliću? E, to će mu biti najteža "utakmica", da nas u to uvjeri. Bilić u svlačionicu treba staviti Forlanovu sliku! Takvi trebaju Hrvatskoj!
Ovi Hrvati isto kao i mi Srbi, nismo ni poceli kvalifikacije a mi pricamo o uspehu na EURO2012. Da se mi plasiramo na EP pa tamo sta nam bog da. u svakom slucaju provokacije medjusobne su dozvoljene. hm, neznam da li je ovaj vas VL objavio novu FIFA ljestvicu???????????????? I tu ste iza Srbije.....