Pun dojmova iz Portlanda se vratio Aleksandar Petrović, koji je ondje, sa sinom Markom, boravio kao gost Portland Trail Blazersa, prvog NBA kluba njegova nezaboravnog brata Dražena. U poluvremenu utakmice između Blazersa i Nuggetsa, među ostalim, publici je predstavljen i Aco kao predstavnik obitelji Petrović, i to u prigodi prisjećanja na naraštaj igrača Portlanda koji su 1990. igrali NBA finale.
– Bila je to posveta jednom naraštaju, ali i kreatorima te momčadi, prije svega tu mislim na Morrisa Buckwaltera, prvog od NBA skauta koji je pratio i draftirao europske igrače pa je tako upravo on skrenuo pažnju na Dražena i Arvidasa Sabonisa.
Viša je sila htjela da iz te momčadi više nema cijele petorke (Dražen, Wayne Cooper, Jerome Kersey, Cliff Robinson, Kevin Duckworth), a pojavio se nije, inače živući, superstar te momčadi Clyde Drexler.
– Znam da sada živi u Houstonu, tamo gdje je studirao, ali i igrao završni dio karijere. No ni mi nismo uspjeli doći do njega, a htjeli smo ga imati na memorijalnoj utakmici za Dražena, u rujnu prošle godine.
GALERIJA Rijeka traži izgradnju nove Kantride. Ovako bi trebao izgledati velebni stadion uz tri nebodera
Nije bila u pitanju euroskepsa
No, zato se pojavio trener tadašnje momčadi Rick Adelman, koji je ovako objasnio Aci zašto je Dražen kod njega igrao tako malo ili nimalo.
– Kazao mi je da je on bio protiv Draženova odlaska iz kluba. Rekao mi je da je planirao u drugoj sezoni Draženu dati puno veću minutažu, no baš je to ljeto Dražen operirao leđa, a Danny Ainge imao je fantastičan ulazak u sezonu i bio je prva rotacija Drexleru i Porteru. Ainge je ušao u minute koje su bile namijenjene Draženu, a on je pak shvatio da neće dobiti pravu priliku.
Nije li to bila i priča o skepsi tadašnjih NBA trenera prema europskim igračima?
– Rekao mi je da nije bilo to u pitanju već da nije mogao ići protiv sebe i Aingea koji je jako dobro igrao. S obzirom na to da je prva Draženova godina bila i prva Adelmanova, on se nije usudio eksperimentirati, ali niti vjerovati "egzotičnim" igračima. Ne, kazao je, nije to bila nikakva zavjera prema Europljanima. Uostalom, kasnije, kada je vodio Sacramento, imao je u sastavu Stojakovića i Divca.
Aco se nakratko susreo i s Darijem Šarićem, koji grije klupu Denvera čak i kada Jokić, najbolji centar lige, ne igra.
– Bilo mi je glupo otvarati tu temu kada to više nije moj dio posla. Nisam više vezan za hrvatsku reprezentaciju.
No, zato ga je jedan drugi europski igrač oduševio.
– Baš u te dvije utakmice koje smo Marko i ja gledali blistao je Deni Avdija, igrač visok 207 centimetara, koji igra sve pozicije. Rekao sam mu da pozdravi oca jer smo nas dvojica zajedno igrali za reprezentaciju bivše SFRJ na SP-u 1982. u Kolumbiji. Zapravo, reprezentaciju je tada činilo devet standardnih reprezentativaca i nas tri debitanta – Avdija, Radović i ja.
Svaki igrač Portlanda ima čip
Kakav je u cjelini bio Acin dojam o NBA košarci koju je gledao?
– To je bitno drugačija košarka u odnosu na onu koja se igrala u prvoj polovini 1990-ih dok je Dražen igrao. No, sada su i puno bolji uvjeti za igrače i trenere. Riječ je o iznimnoj logistici. Kako smo bili u istom hotelu u kojem su odsjeli i gostujući Boston Celticsi, vidjeli smo da je zrakoplov s njihovom prtljagom stigao prije zrakoplova s igračima i da je ta prtljaga čekala ispred njihovih soba. Fascinantno je i to koliko se koriste moderne tehnologije. Primjerice, svaki igrač ima čip s pomoću kojeg se prate svi njegovi energetski i tehnički parametri.
Neki će reći da je u vođenju NBA utakmica katkada i previše uključena analitika, to jest statistika.
– Ja sam već u drugoj utakmici znao kada tko ide van, a tko ulazi i kada se onaj prvi vraća na teren. Startna petorka mora biti na početku i na kraju utakmice, a unutar toga utakmica se vodi poludirigirano.
