Uporabna vrijednost DVD-a sa snimkama razgovora između Mesićeva savjetnika Saše Perkovića i osumnjičenog generala Vladimira Zagorca, ipak je puno manja nego što je sugerirala reklamna kampanja koja je pratila taj video-materijal. Austrijski Zemaljski sud odbacio je DVD kao dokaz koji bi potvrdio da se Zagorcu u Hrvatskoj pakira političko suđenje. A isti je Sud odlučio i da Zagorec mora biti izručen hrvatskim vlastima. Riječ je o prvostupanjskoj odluci, no i uz tu važnu ogradu, činjenica je da DVD nije ocijenjen ni važnim ni uvjerljivim za austrijsko pravosuđe.
U hrvatskim je političkim krugovima taj DVD, još na neviđeno, popularnošću gotovo nadmašio onaj Severinin. Oko snimki su se danomice množila pitanja do te mjere da se gotovo zaboravilo u kojem su povodu nastale i što je meritum sumnji kojima se tereti hrvatski general, privatno i poslovno nastanjen u Beču. Vezano uz taj DVD, saznali smo među ostalim, da Sanader navodno skriva 20 tona zlata na Djevičanskim otocima, da je glavni državni odvjetnik navodno tražio 1,5 milijuna eura mita od Zagorca, da je austrijski sud odobrio tajno snimanje susreta između Mesićeva izaslanika i osumnjičenog hrvatskog generala...
Ako je svrha projekta s DVD-om bila peusmjeriti pažnju istražnih tijela i političke javnosti prema drugim osobama, uspjeh nije posve izostao. Prvo se na meti tog projekta našao sam predsjednik Mesić. Gurnuvši svog savjetnika za nacionalnu sigurnost u u operativnu akciju, k tome na terenu druge države, Mesić se i najviše izložio. No ipak ne toliko, čak ako se uzmu u obzir sve nspretnosti i nesretnosti te operativne akcije, da bi Mesićeva uloga u toj priči trebala zasjeniti glavnog aktera i meritum optužbi zbog kojih hrvatsko pravosuđe želi Zagorca u svom dvorištu.
Na udaru je bio i šef Vlade, protiv kojeg je iskonstruiran dokument o tome da navodno posjeduje dvadesetak tona zlata. Kako se, vezano uz snimku, pojavila teza da je Mesićev savjetnik tražio potvrdu autentičnosti tog dokumenta od Vladimira Zagorca, time se na udaru zapravo našao odnos Mesić-Sanader.
Dvojicu političara prvo se pokušalo kompromitirati na osobnoj razini. Isti taj potez trebao ih je uvući u međusobni sukob i u konačnici dokazati da dvije ključne poluge vlasti u Hrvatskoj ne funkcioniraju. Trebao je to biti dokaz da Mesić, istodobno dok Sanaderu čuva leđa u vezi ministara koji su previdjeli korupciju u Hrvatskom fondu za privatizaciju, premijeru zapravo sapuna dasku s 'dokazom’ o tonama skrivenog zlata.
Sigurno je da Sanader nije uvijek oduševljen Mesićevim potezima, kao i da šef države neke stvari zamjera premijeru. Obojica su međutim toliko politički iskusni da nikad nisu dozvolili međusobne razlike staviti u prvi plan. O dubljim nesuglasicama između Mesića i Sanadera zapravo se vrlo malo zna. Nakon što su tri i pol godine uglavnom uspješno njegovali imidž dobre međusobne suradnje, jasno da su na takvu minu hitro i usuglašeno reagirali. U zajedničkom priopćenju još od 4. srpnja nazvali su to pokušajem diskreditacije državnog vrha i medijsko-obavještajnom manipulacijom.
Mesić hoće rezultate u traganju za državnim novcem koji je nestao tijekom 90-ih. Sanader treba rezultate u borbi protiv korupcije. Šef države želi svoj drugi mandat učiniti maksimalno sadržajnim, premijer je u fazi kad drugi mandat treba tek osvojiti. Njihovi ciljevi i stilovi se razlikuju, ali ni jednome ne odgovara kriza međusobnih odnosa. Da je drugačije, odnos između Mesića i Sanadera već bi pukao, jer povoda je bilo i ranije. I to relevantnijih nego što je video-snimka, koju je austrijski sud jučer škartirao.
Otvori KEKS Pay
