Iduće četiri godine utakmice Hrvatske nogometne reprezentacije prenosit će Nova TV, a jedan od komentatora je Željko Vela. Godinama slovi za jednog od najomiljenijih domaćih sportskih novinara, a kako bi publici pružio što veći užitak gledanja, unatoč bogatom iskustvu, za svaku utakmicu se pomno priprema. I sam je nekada igrao nogomet, no priznaje da je sada kopačke objesio o klin, a novi sport koji voli zaigrati je padel u kojem mu je idealni partner sin Tino.
Ponovno ćemo vas gledati na Novoj TV, kakav je osjećaj vratiti se u “staru” redakciju? -Jeste li lijepo ponovno surađivati s kolegama iz sportske redakcije?
Kad sam dobio ponudu za ponovnu suradnju, vrlo brzo sam odlučio prihvatiti je. U redakciji Nove TV sam se uvijek osjećao vrlo ugodno, a s mnogim kolegama družim se i privatno, izvan posla. Jako se radujem što ćemo opet biti i raditi skupa, barem ovako povremeno.
Kako ste se odlučili za ovaj angažman?
Moja bivša kuća odlučila je pojačati tim koji će pratiti Vatrene i jako mi je drago da su pozvali mene. Znate, takve stvari su najbolji dokaz koliko dobre i uspješne su bile naše zajedničke godine (2011-2015) i koliko smo jedni drugima ostali u lijepom sjećanju.Vrlo sam motiviran da zajedno ispišemo novo lijepo poglavlje. Dakako, ovdje je riječ o povremenom angažmanu vezanom za utakmice Hrvatske, moj osnovni posao i dalje je vezan za medijska prava u Istočnoj Europi, nešto što radim zadnje tri godine.
Što gledatelji mogu očekivati od emisija, pripremate li što posebno?
Mislim da su gledatelji navikli da Nova TV uvijek donosi neke inovacije. Intenzivno se radi na sadržajnom i vizualnom obogaćivanju studijske emisije, a uskoro će se sve vidjeti i u praksi. Preostalo vrijeme do prvog prijenosa je vrlo kratko.
Iako nogomet pratite i komentirate godinama, trebate li se posebno pripremati prije svake utakmice?
Naravno da trebam. I ne radi se o tome da ću pronaći neki fascinantan novi podatak o Modriću ili Rakitiću koji nije izrečen u prethodnih sto prijenosa, nego uopće o tome da se komentator pripremi na utakmicu koja slijedi. Razmišlja o njoj, analizira kontekst iz kojeg suparnici dolaze, razmišlja o ulozima koje pobjeda ili poraz nose i naravno, priprema neke osnovne statističke podatke. Za mene je proces pripreme zapravo odraz poštovanja prema poslu koji radiš i prema publici koja će taj prijenos gledati.
Imate li kakve ritale prije izlaska pred kameru?
Zapravo ne, osim načina pripreme. Uvijek se pripremam na isti način, unosim podatke istim redoslijedom, a određene boje imaju točno određena značenja. To je moj interni sistem koji meni najviše odgovara i razvio sam ga kroz sve ove godine. Netko drugi može imati sasvim drugačiji princip, i to je skroz OK.
Je li isto komentirati utakmice Hrvatske reprezentacije i na primjer Lige prvaka?
Liga prvaka je strašno velika, pogotovo utakmice završne faze, ali ništa se ne može mjeriti s hrvatskom reprezentacijom. Uostalom, to zorno pokazuje euforija koju smo živjeli ovo ljeto.
Mora li sportski novinar znati “isključiti emocije” i ne pokazivati da za nekoga navija?
Ovisi o tipu utakmice. Ako radite međusobni susret dva hrvatska kluba ili dva strana kluba od kojih svaki ima svoje poklonike u Hrvatskoj, onda biste trebali nastojati zauzeti maksimalno neutralan stav. To ne znači biti sterilan nego biti normalan, poštovati činjenicu da vas slušaju i oni koji navijaju za momčad A i oni koji navijaju za momčad B. Ali kad igra naša reprezentacija ili neki naš klub protiv stranih protivnika, normalno je da se vidi na koju stranu simpatije vuku. Tako je svugdje u Europi, Švicarci navijaju za švicarske sportaše, Bugari za bugarske a danski komentatori za danske. Naravno, tu valja izbjeći zamku da vas navijačke emocije ponesu do te mjere da izgubite objektivnost, da forsirate neku sudačku ili inu zavjeru protiv jadnih nas... ne bi trebalo prijeći granicu mjere i dobrog ukusa.
Slovite za jednog od najomiljenijih domaćih sportskih novinara i komentatora. Koja je tajna dobrog komentiranja?
Hvala Vam na toj konstataciji. Uvijek treba imati na umu da je publika tu zbog utakmice i aktera na terenu, a ne radi vas. Čovjeka koji gleda prijenos treba zainteresirati, obogatiti mu praćenje susreta, a ne ga udaviti i maltretirati. I prije utakmice ne treba imati predrasude o tome da će utakmica ići nekim unaprijed zacrtanim tokom „jer ja to znam“. Otvoriti dobro oči i uši i komentirati ono što se uistinu događa, a ne ono što vi mislite da bi se trebalo događati.
Ljubitelji sporta vaš rad prate i na Sportklubu, jeste li tamo pronašli profesionalne izazove koje ste priželjkivali?
Mogu iskreno reći da jesam. Kroz svoju karijeru prošao sam stvarno sve oblike i forme novinarskog rada: priloge, reportaže, studijske emisije, Dnevnik, javljanja uživo, uredničke zadatke... i od svega, apsolutno najviše uživam u komentiranju sportskih događaja uživo. Zvučat će patetično, ali u prijenosu dobre utakmice uživam jednako danas kao i prvi puta kada sam to radio. Zapravo, čak i puno više jer kad tek počinješ imaš tremu, sve ti je novo, pitaš se hoćeš li moći, hoćeš li znati..? Danas znam da je to moj domaći teren i uživam.
Kako se razlikuje rad u jednom takvom specijaliziranom mediju od npr. HRT-a ili Nove TV gdje je širi raspon tema?
Razlikuje se dosta, ovo je u smislu forme poprilično uži dio lepeze novinarskih poslova, ali s druge strane on ti pruža mogućnost fokusiranja i specijalizacije baš na taj segment. Mislim da je iz odgovora na prethodno pitanje jasno da ja u ovoj novoj situaciji baš uživam.
Cijela Hrvatska pratila je Svjetsko nogometno prvenstvo i izasla na ulice dočekati Viceprvake; jeste li i vi bili među njima.
Ne, toga sam dana bio u Rusiji, a usput mi je bio i rođendan. Vraćali smo se kući tek dan poslije dočeka, ali dobro smo zatulumarili u Moskvi. Super spontano popodne s par grupa hrvatskih navijača koje su se prvi put vidjele i dokazale da su najbolje zabave – one neplanirane.
Bili ste na svim utakmicama Rusiji?
Samo na finalu.
I sam volite igrati nogomet, uspijevate li okupiti ekipu za koju tekmu?
Prije nekoliko godina sam objesio kopačke o klin i otvorio mjesto mlađim snagama.
Igrate li i dalje padel?
Da, to mi je sada puno primjerenije, a i jednostavnije organizirati jer lakše se dogovore četvorica nego nas deset ili dvanaest. Baš planiramo nastavak nakon ljetne stanke.
Prije nekoliko godina rekli ste da biste uskoro mogli komentirati utakmice sinova, bave li se oni i dalje sportom?
Nakon što smo probali i jedno vrijeme trajali na nogometu, tenisu, vaterpolu i baseballu, sada je malo zatišje u njihovim sportskim karijerama. Stariji sin Tino i ja smo u našem društvu nedodirljivi i nepobjedivi padel par, ne znam, ili smo dobri ili mudro biramo protivnike. On preko ljeta igra i vaterpolo, a Slaven se razvija u međunarodnog majstora Fortnitea.
Pokazuju li interes da bi mogli krenuti vašim novinarskim stopama?
Tino bi rado radio nešto u tom smislu, Slaven je još u osnovnoj školi i ima vremena za odluke. Nema nikakvog pritiska s moje strane da bi morali ovo ili ono, kao što nema pritiska ni u vezi sportskih karijera.
Diplomirali ste sociologiju, koliko su vam vještine i znanja koje ste stekli tijelom studija pomogli u poslu kojim se bavite?
Mislim da je to bio pun pogodak. Studij sociologije daje vam vrlo široku i dobru bazu obrazovanja, na koju je poslije lako dograđivati neka specifična znanja. Morate pročitati puno dobrih i vrijednih knjiga, razvijate vokabular, potiče vas na daljnja istraživanja. Eto i Tino je upisao sociologiju, to valjda dovoljno govori.
Jeste li ikada umjesto rada u medijima poželjeli baviti se sociologijom?
Jesam, u doba dok sam studirao bio sam dosta zagrijan za takvu karijeru. Napisao sam s kolegama par znanstvenih radova, sudjelovao na par znanstvenih skupova, ali kada sam jednom probao sportsko novinarstvo i medije, više nije bilo povratka. Uostalom, to mi i je bila davnašnje želja koja se srećom ostvarila.
Skupljate li i dalje stripove? Koliko primjeraka broji vaša kolekcija?
Imam malo manje vremena nego prije za taj hobi, ali nisam prestao. I dalje ih skupljam i čitam, možda malo više kampanjski nego ranije, ali zbirka raste, ima ih više od tisuću, na nekoliko jezika. Stripovi su važan dio pop kulture, imaju i puno poveznica s nogometom, te dvije teme lako je gurati paralelno.
U serijama poput ‘Teorije velikog praska’ protagonisti sakupljaju stripove no neke od njih se ne smije dirati, čitati već se čuvaju kako bi im narasla cijena. Imate li i vi tu naviku?
A ne... mada su neki stripovi koje imam relativno vrijedni jer su objavljeni prije mog rođenja, svi primjerci iz kolekcije su „za upotrebu“. Strip koji stoji na polici i ne čita se, gubi svoju temeljnu svrhu.
VIDEO Pogledajte gdje su i što sada rade nekad poznate TV voditeljice i urednice
Objektivni hajdukovac Željko Vela....